Stopa siromaštva koje je definirano kao 2.063 kune mjesečno po odrasloj osobi u Hrvatskoj je povećana za 3,5 postotnih poena.
Kriza i gubitak radnih mjesta gurnuli su 150.000 hrvatskih građana u siromaštvo u posljednjih 18 mjeseci. Većinom je riječ o mlađim i kvalificiranim radnicima muškog spola iz industrije, koji dolaze iz urbanih područja visoke zaposlenosti koji su bili ekonomski aktivni.
Upravo zbog tih karakteristika novonezaposleni nisu mogli računati na aktivniju podršku iz sustava socijalne skrbi, zbog čega se u kratkom roku u Hrvatskoj znatno povećala stopa siromaštva koje je definirano kao 2.063 kune mjesečno po odrasloj osobi. Dok su druge zemlje u Europi i okruženju reformom socijalnog sustava dio resursa za socijalna davanja usmjerile na "novosiromašne", Hrvatska je taj problem ignorirala zbog čega je stopa siromaštva porasla za 3,5-postotnih poena, piše Ksenija Puškarić u Poslovnom dnevniku.
Glavne su to poruke izvješća Svjetske banke i Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) pod nazivom "Hrvatska: Socijalni učinak krize i jačanje otpornosti". Premda se "novosiromašnima" upravo zbog dosadašnje ekonomske aktivnosti prognozira brzo uključivanje na tržište rada nakon izlaska iz krize, prognoze i dalje nisu optimistične jer je Hrvatska, kažu autori izvješća, poseban slučaj u kontekstu EU i zemalja u regiji.
Naime, kako je rekao Jan Rutkowski, glavni ekonomist Svjetske banke, pad službenog zapošljavanja od šest posto od početka krize veći je nego u drugim zemljama, pa se postavlja pitanje jesu li poslodavci u Hrvatskoj doista pogođeni ekonomskim previranjima ili su krizu iskoristili kao ispriku da bi se restrukturirali. "Premda to budi nadu da će hrvatsko gospodarstvo biti učinkovitije nakon izlaska iz krize, još je neizvjesno kada će ovdje ponovno doći do rasta zapošljavanja", izjavio je Rutkowski, pohvalivši pak pad plaća od tri posto uz napomenu kako unatoč tome Hrvatska ima velik problem zbog visokih troškova rada.
Kritike Svjetske banke najviše su upućene na račun naknada za nezaposlenost te socijalnih naknada koje najčešće nemaju imovinski cenzus. Naknade za nezaposlenost, stoji u izvješću, pomažu u izvlačenju iz siromaštva, ali je njihova pokrivenost ograničena. "U krizi se u Hrvatskoj za 50 posto povećao broj osoba koje traže naknadu za nezaposlenost, no primaju je samo siromašni", kažu u Svjetskoj banci, ističući kako je to pasivna mjera koja ne pomaže nezaposlenima vratiti se na posao. Za to su potrebne aktivnije mjere za prekvalifikaciju radne snage, koje su i prije krize u Hrvatskoj bile loše, a sada im je opseg dodatno smanjen iako bi trebale biti glavni pokretač smanjenja kratkoročne i dugoročne nezaposlenosti te na kraju siromaštva.
Slično je i sa socijalnim naknadama koje prima čak 4 posto svih hrvatskih građana, ali samo 12 posto onih stvarno siromašnih. Iako su brojne te apsorbiraju velike proračunske resurse, loše su ciljane i ne ublažavaju posljedice smanjene ekonomske aktivnosti, a usto dohodovni cenzus tih naknada nije najtransparentniji.
Svjetska banka stoga predlaže da se privremeno proširi broj korisnika naknade za nezaposlene ublažavanjem kriterija za pristup, što će pomoći novonezaposlenima da izađu iz siromaštva, što treba biti glavni cilj reforme sustava. Osim toga predlaže se poticanje prekvalifikacija za nezaposlene te postavljanje novih pravila imovinskog cenzusa kao i poticanje pronatalitetne politike. Predlaže se i uvođenje "one-stop-shopa" za korisnike svih socijalnih naknada. (T. B.)
Izvor: Poslovni dnevnik
