Bogati su sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji - to pokazuju rezultati jedne aktualne studije Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD). Ona upozorava da bi mjere štednje mogle taj jaz dodatno produbiti.
Prema navodima Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj, kriza je dodatno produbila jaz između bogatih i siromašnih, piše DW. Razlike u bruto primanjima u pojedinim članicama OECD-a su se u razdoblju od 2008. do 2010. povećale više nego u 12 godina prije toga.
To je slučaj s većinom zemalja, ukazuje OECD-ov stručnjak Michael Förster. Njemačka spada u iznimke. U toj zemlji su razlike u primanjima manje nego što je to prosjek u ostalim zemljama, a i plaće su u prve tri godine krize - i kod onih koji puno zarađuju, kao i kod onih koji srednje i malo zarađuju - u malom plusu.
Jedan od razloga tome OECD vidi u suzdržanosti njemačkih sindikata u tarifnim pregovorima. Osim toga, Njemačka je, kao zemlja snažno orijentirana na izvoz, profitirala od slabosti eura. Mnoge tvrtke su mogle tako svoje proizvode nuditi po nižim cijenama od konkurencije.
No, i u bogatoj Njemačkoj ima siromaštva. Prema OECD-ovoj studiji u 2010. godini je oko devet posto stanovništva živjelo ispod granice siromaštva. To je, međutim, manje od OECD-ovog prosjeka koji se kreće oko 11 posto.
Relativno i apsolutno siromaštvo
U studijama je obično definirana određena granica primanja kao granica siromaštva. OECD ju je definirao uzimajući prosječna primanja određene zemlje.
U godinama krize se, prema toj definiciji, broj siromašnih neznatno povećao. OECD-ov stručnjak Förster mjerodavnijima smatra brojke apsolutnog siromaštva. U tom izračunu se za osnovu uzimaju prosječna primanja u određenoj godini - u ovom slučaju je to 2005. - i na temelju njih se utvrđuje granica siromaštva. Zatim se gleda koliko posto stanovništva se u kriznim godinama nakon toga spustilo ispod te granice. Po toj definiciji su izrazito jako pogođene Italija, Španjolska i Grčka. Dakle, visoko zadužene zemlje čiji je kurs štednje teško pogodio građane.
Mladi s novčanim problemima
U tim zemljama - ali ne samo u njima - novčani problemi muče u prvom redu mlade ljude. I tu je Njemačka iznimka - u njoj većina mladih uspijeva naći posao.
Rješenje ovih problema OECD vidi prije svega na području obrazovne politike. Pokazalo se da je visoka izobrazba u pravilu jamac da se neće stvarati sve veći procijep između bogatih i siromašnih.
Christoph Schröder s Instituta njemačke privrede u Kölnu dijeli to mišljenje i vjeruje da trebalo povećati broj cjelodnevnih škola kako bi samohrani roditelji mogli bolje uskladiti posao i obiteljske obveze.
Socijalna davanja nisu rješenje?
Ni Förster niti Schröder ne vjeruju da bi veće socijalne subvencije mogle izvesti ljude iz siromaštva i smanjiti razlike između bogatih i siromašnih. "Ne može se reći da je u zemljama koje najviše daju siromašnima najmanje siromaštva", ukazuje Schröder. Socijalni sustavi mogli su na samom početku krize bolje odreagirati, smatra pak Förster. Ali sada je na potezu politika. A ona, kaže njemački stručnjak, mora kritički uzeti pod povećalo politiku štednje inače bi jaz između bogatih i siromašnih mogao postati - još dublji.
Izvor: business.hr
