U ovoj zemlji postoji ne zavjera, već višegodišnje političko uvjeravanje ljudi da treba biti zadovoljan s malim primanjima, da treba biti zadovoljan ako posao uopće imate i da se u konačnici trebate klanjati politici koja vam omogućava i takvu sitnu egzistenciju zvanu preživljavanje.
U najavi porezne reforme kojom se smanjuju stope poreza na dohodak (dakle nitko ništa ne "dobiva", već država manje dere), pojavile su se demagoške priče i kuknjava kako treba plaće od nekih 15.000 kuna neto oporezovati ogromnim poreznim stopama, jer kao, to su neke "elita plaće".
Zanimljivo, takve priče uglavnom dolaze od saborskih zastupnika – koji sami primaju više od 15.000 kuna i takve priče su samo jeftino opravdanje loše politike ove države, države koja se ne razvija već godinama, koju jedna Rumunjska preskače u standardu. Čim vas pokušaju uvjeriti da je 15.000 kuna plaće (ili 12.000 ili 17.000 svejedno) nešto posebno – onda vas pokušavaju uvjeriti da eto nije tragedija raditi za 3200, da je dobro imati 5000, a da morate biti sretni ako mjesečno primite 7000 kuna, piše Goran Vojković za Index:
U ovoj zemlji postoji ne zavjera, već višegodišnje političko uvjeravanje ljudi da treba biti zadovoljan s malim primanjima, da treba biti zadovoljan ako posao uopće imate i da se u konačnici trebate klanjati politici koja vam omogućava i takvu sitnu egzistenciju zvanu preživljavanje.
Hrvatska politika, pa i mediji skloni politici, pokušavaju od Hrvata stalno skriti jednu veliku istinu – svijetu je sve bolje. Čak i velik broj afričkih zemalja lijepo napreduje. U Europi – da postojao je krizni pad 2008.-2009. ali taj pad je daleko u prošlosti mnogih država. Ljudi rade, napreduju i davno su prošli krizu. Skoro svi osim Hrvatske.
Hrvatska je nakon rata krenula u razini jedne Slovačke, Estonija i Rumunjska su bile ispod nas. Negdje oko 2000. godine dobrim ekonomskim potezima počinje izniman estonski gospodarski rast. Sve zemlje osim Hrvatske su se trgle nakon krize i dvije godine od početka iste ostvarivale novi rast – mi smo svo to vrijeme izgubili, možda ćemo te ove godine biti na razini 2007.-2008. godine. Rumunjska će nas u međuvremenu preteći, razlika između Hrvatske i Slovačke i Estonije se penje ne 5-6.000 dolara po stanovniku. Znači, po 20.000 dolara razlike po obitelji!
Realno – 15.000 kn je plaća europske srednje klase
Kada smo htjeli neovisnu Hrvatsku, htjeli smo hrvatsku u društvu srednjeeuropskih naroda, a ne Hrvatsku koja je standardom na rubu Europe i koju će na kraju standardom prestići i jedna Albanija, koja upravo planira i potpuno ukinuti porez na dobit za male firme.
Čim u Hrvatskoj spomene da zaslužujete prosječnu zapadnoeuropsku plaću (zašto je je bi zaslužili, ima neki razlog da trebate raditi za toliko manje od Austrijanca ili Nijemca?), odmah se pojave političari i stranački uvlakači koji će vas uvjeravati da budete sretni ako išta imate. Da budete mirni, krotki i plaćate poreze.
Što je u ostalom 15.000 kuna, ta po nekima elitna plaća? Stan u Zagrebu, pristojan, uređen, u najmu košta 500 eura. Kredit još i više. Režije ćete platiti još 200. Već smo potrošili 5000 kuna. Recimo da taj primatelj "elitne" plaće od 15.000 kuna zaželi i auto, srednje opremljenu Octaviu ili Megane – kredit će biti nešto preko 2000 kuna. Kasko, održavanje, još barem 500, gorivo ne ispod 700. Ostalo vam je za hranu, odjeću, mobitele, poklone ljetovanja, zimovanja – ispod 7000 kuna, što znači da ako nemate obiteljsku vikendicu, morati ćete dobro računati da si priuštite dva tjedna upoznavanja svijeta ljeti i tjedan dana nekog aranžmana zimi. I to je neka "elita"? Ne, to je normalan, ne niti nešto posebno materijalno bogat život!
Mislite da je dva tjedna odmora ljeti i tjedan zimi luksuz? Čestitam! Političari su vam lijepo oprali mozak, dok oni sami idu šest tjedana na odmor. Poneki u državnu vilu, neki u hotel, neki i na jahtu. A vi budite jalni da netko izvan politike ima plaću da si može priuštiti dva tjedna odmora.
Još je veselije ako uz tih "fantastičnih" 15.000 kuna imate djecu, pa još i da pokazuju nešto ambicije za športom, glazbom, tehnikom… Svaka vanškolska aktivnosti košta. Da ne spominjem poslati ih da kao svoji zapadni vršnjaci odu vlakom po Europi mjesec dana.
Nismo u gornji izračun unijeli barem 1000 kuna koliko bi trebalo izdvajati dodatno za mirovinu – jer ove državne vidjeti nećete. Uostalom, zašto Hrvati ne bi kao Nijemac kada ode u mirovinu otišao prvo na krstarenje po Mediteranu? Mi po našim političarima to ne zaslužujemo?
Kako bi živjeli životom europske srednje klase, one zapadnoeuropske kojoj smo se i nadali 1990.-1991. godine, a ne životom sirotinje s ruba Balkana, treba imati i prihode – nije teško izračunati – upravo te europske srednje klase. Osim stanovanja koje je često u zapadnoeuropskim državama skuplje, većina troškova je jednaka, ako ne i manja. S time da i to stanovanje na Zapadu ima specifičnosti – jest da ćete u Njemačkoj stan obično platiti nešto više u nas, ali ćete kao stanar, kako mi volimo reći podstanar, imati takvu zaštitu da vam nekretnina u vlasništvu praktično i ne treba.
Dresiranje naroda
Priče kako je nekih 15.000 kuna ogromna plaća, koju onda treba orobiti ogromnim porezima (da 40% poreza na dohodak postoji i na Zapadu, ali za godišnja primanja od stotinu tisuća eura ili dolara), doslovno su dresiranje naroda. Dresiranje da ono što se u normalnom životu zove preživljavanje zovete životom i još počnete gajiti jal i mržnju prema onima koji u Hrvatskoj imaju neke za Europu normalne prihode. Jer, kao, neki imaju manje. Pa što onda? Treba to biti razlog da se traži više, ili da svi imamo malo?
Ako ćemo po principu "može i gore", onda slobodno možete svakome tko prima mirovinu od 2000 kuna ili plaću od 3000 isto tako objasniti da je bogat, na način da mu kod kuće uključite svjetlo i pustite vodu iz pipe – što vas automatski stavlja u doslovno bogatiju polovinu čovječanstva. Ako još i ispirete zahod pitkom vodom, kako činimo u Hrvatskoj, mnogi bi vas u svijetu s pravom mogli nazvati čak i bahatim. Dobar dio svijeta naime nema tu privilegiju.
Plaće od 2000 € u Hrvatskoj ne smatrajte nečim "nedostižnim" nego primanjima koje kao srednja klasa zaslužujete. I zapitajte se zašto ih nemate, ako ih već nažalost nemate.
Što se onih stvarno bogatih tiče – ti ne žive od plaće, često su prijavljeni na manje nego njihovi radnici ili uopće formalno ne rade, pa ih dohodak i porezi na dohodak uopće ne zanimaju.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora