Zašto smo skloniji tražiti krivca nego riješiti problem?
Zamislite slijedeću situaciju: upravo ste se vratili s (zasluženog) godišnjeg odmora, uzeli ste jedan dan i u znoju lica svoga pregledali i razvrstali svu pristiglu elektronsku poštu, važne dopise na radnom stolu i pažljivo proučili sve što ste ostavili "zamjeni" ili podređenima. Primate i povratne informacije, izvještaje i zapisnike...
Razina stresa raste Vam pri spoznaji da se neki djelić poslova baš i nije odvijao onako kako biste Vi to htjeli – upravo Vam se pred očima ukazuje pogreška!
Vjerojatno je prvo što ćete pomisliti: "Tko je kriv? "
Nervozno (ipak ste bili samo djelić mogućeg godišnjeg odsutni, tvrtki ćete ionako pokloniti barem 5 neiskorištenih dana godišnjeg odmora!!!!) nastojite utvrditi čija je krivnja, sazivajući hitan sastanak tima i šireći oko sebe krugove vrlo, vrlo loše atmosfere.
Dok Vi tražite krivca, konkurencija zdravo grabi naprijed!
Ako niste znali, to što upravo radite na ovakav način, ima svoje ime: blamestorming. Vrlo nov pojam u menadžerskom novogovoru definira se kao:
vremenski zahtjevna, vrlo neproduktivna, najčešće grupna diskusija o tome zašto je došlo do greške i tko ju je napravio. Krajni cilj: ustanoviti krivca (imenom i prezimenom)!
Usredotočenje na pitanje zašto je došlo do pogreške i tko ju je skrivio, čisto je gubljenje vremena. Što je pogreška veća, manje je vjerovatno da će itko preuzeti odgovornost, zar ne? Strah od mogućih posljedica stvara vrhunske retoričare, to ste sigurno primjetili. Fokusiranje na pitanje zašto je do pogreške došlo i tko ju je skrivio ne rješava problem, već samo fiksira krivnju.
Sredite problem, ne krivce
Zašto većina ljudi i organizacija uporno nastoji imenovati krivca umjesto riješiti problem? Stvar navike. Mama i tata, prvotni treneri budućih menadžera, "uglavili" su nam blamestorming.
Prva njihova reakcija na neku nezgodu u domu sasvim sigurno je zvučala poput: "Tko je kriv za ovo? " . Obično nakon toga slijedi i: "Reci istinu! ". Uh, prijetnja kaznom nije baš pozitivni poticaj. Dva dana kazne (zabrana crtića i igranja u parku) nisu baš isto što i sedam dana...
I tako smo lijepo naučili nijekati, skrivati, i jako lijepo i argumentirano (naše iskustvo govori, i treptanjem očica prepunih krokodilskih suza) pregovarati kako bismo krivnju prebacili na nekog ili nešto drugo osim nas samih, O laganju da i ne govorimo.
Zato nam je traženje krivaca umjesto rješavanja problema tako blisko, možda i ne znamo kako ponekad riješiti neki poslovni problem, ali smo kraljevi blamestorminga...
Bolje brainstorming nego blamestorming
U redu, ne govorimo o pogreškama koje su opasne po ljudske živote ili na razini multimilijunskog pogrešnog ulaganja u trgovinu na burzi, zato je najbolje upravljati problemom na način da odmah i trenutno tražite rješenje.
Mudar menadžer će misliti na svoje vrijeme i resurse, jednostavno preskačući razmišljanja "kako je uopće došlo do ovoga, zašto se to dogodilo i tko je KRIV".
Svoje snage usmjerava na iznalaženje mogućih rješenja i stvari koje treba napraviti da bi se problem riješio. Problemima će jednostavno pristupiti kao prema devijacijama u planu poslovanja i nastojat će se vratiti na "pravi put" čim je to prije moguće.
Budite svjesni da korisnike Vaših proizvoda/usluga uopće ne zanima:
No, moramo naglasiti da rješavanje problema umjesto blamestorminga nikako ne isključuje i razmatranje što treba učiniti da se greška ne ponovi. Pisale smo u jednom od prijašnjih tekstova o pogreškama, i kako ih treba prihvatiti kao mogućnosti učenja i daljnjeg poboljšanja efikasnosti tvrtke.
Kada sljedeći put pomislite pozvati sve svoje suradnike na hitni sastanak blamestorminga, promislite što time postižete.
Ne bi li bilo bolje sastanak početi pitanjem: "Što bi sada, i u ovoj situaciji, trebali učiniti kako bismo ispunili očekivanja naših kupaca/klijenata?".
Ako treba, napišite ovo pitanje na flipchart tako da bude svima vidljivo – što je greška veća, bit će jača tendencija da se ponovo vratimo utvrđivanju krivca, umjesto kretanju naprijed.
I ponavljajte ovo barem tri tjedna – kažu da je to vrijeme dostatno za usvajanje novih navika, a stare navike, čak i one loše, teško je brzo promijeniti.
