Više nego što želim znati
Prošlog tjedna govorile smo o tome koliko je važno znati, prepoznati i snalaziti se u mnogim putovima i načinima pojavnosti uredske politike. Pitanje za ovaj tjedan je: koliko si možemo dozvoliti bliskost s kolegama? U kojoj mjeri su naše privatne stvari – privatne, i trebaju baš takve i ostati?
Činjenica je da je za sve nas atmosfera na radnom mjestu jako važna. Možete čitati članke i knjige o korporativnoj kulturi, kao poslodavac učiniti sve na ovome svijetu da pomognete kreiranju etičkog i motivirajućeg radnog okruženja – no jedna opaka runda trača može naškoditi više nego što se moglo očekivati.
Što u mnogome dopušta pojavnost uredskog ogovaranja? Prevelika bliskost među suradnicima, međusobno povjeravanje, iznošenje detalja iz privatnog života koji su jednostavno "Više nego što želim znati".
Razgovarate li o osobnim pitanjima sa svojim suradnicima? A tko to i ne radi? Iskreno, to je teško i izbjeći. Pa na radnom mjestu provodimo najmanje osam sati dnevno, pet dana u tjednu...Praktički živimo s tim ljudima – ponekad više vremena provedemo na poslu nego sa svojom obitelji.
S jedne strane, razumljiva je naša potreba za povezivanjem s ljudima s kojima radimo, fenomenalno je vidjeti timove ljudi koji su skladni i uspješni, no s druge strane kolege na poslu su upravo to: kolege na poslu. Ne članovi obitelji. Ne nužno bliski prijatelji kojima otvarate dušu. Nitko nije ni rekao da bi to i trebali biti.
Postoji sasvim sigurno više dobrih razloga zašto je bolje ne podijeliti svoja privatna pitanja/probleme/razmišljanja s kolegama. Razmislite o tome koliko želite opterećivati ljude oko sebe s nekim sasvim privatnim stvarima, koliko im možete vjerovati da će Vaša tajna uistinu ostati Vaša (ili postati top temom najnovijeg trača...).
Budite uvjereni da u svakoj radnoj sredini ima osoba kojima će razglabanje tuđih problema, uz dodavanje vlastitih stajališta i osvrta, biti vrlo slatkom razbibrigom na radnom mjestu. Ima i onih koji neće misliti da ima nečeg lošeg ako Vaš problem prepričaju drugima, i učinit će to bez razmišljanja ili dušogrizja.
No, ima i opakih, koji će znati kako za sebe najbolje iskoristiti informaciju koju ste im velikodušno servirali. Dok shvatite da ste svoju tužnu priču podijelili s osobom koja to ne zaslužuje, već će biti kasno.
Kada opsežno dijelite osobne informacije, a naročito informacije koje mogu ukazati na Vaše eventualne slabosti, na neki način ste se prepustili na milost i nemilost suradnicima. Ako ste na poziciji koja podrazumijeva iskaz snage i kontrole, ma koliko god mislili da je ljudski pokazati i svoje slabosti – uvijek Vam se može dogoditi "zmija".
Konačno, a što radite na poslu? Pretpostavljam da radite. U redu, nitko ne očekuje od Vas da ste stalno i uvijek opsjednuti poslom, no previše vremena koje se potroši na čavrljanje sasvim sigurno ukazuje na to da se premalo radi.
Kako onda odrediti "zdravu" dozu? Jednostavno, ako nešto ne želite čuti dok stojite u redu za neki šalter, načuti u trgovini dok kupujete namirnice - nemojte to ni sami govoriti dok ste na pauzi na poslu.
Nekim stvarima se možete pohvaliti, neke koje Vas ne čine sretnima također se mogu spomenuti, no ulaženje u najsitnije detalje sasvim sigurno je nešto što Vi želite izbjeći a druga strana baš i ne želi ili ne treba čuti.
Vi odlučujete kada, koliko i na koji način ćete podijeliti svoje osobne probleme s kolegama s posla. Odluka je Vaša, ali prihvatite i sve posljedice koje iz nje proizlaze. Ako se uistinu osjećate ugodno time da se u potpunosti "otvorite" na poslu, budite svjesni da se gubi granica između "Vas na poslu" i "Vas privatno".
Nekim ljudima to odgovara i znaju se s time nositi, no nekima je to ipak neugodno. Činite što vjerujete da treba činiti, sve dok ste svjesni posljedica učinjenoga i dok se isto ne odnosi loše na posao kojeg obavljate!
U sljedećem članku pročitajte odgovore poslovnih trenerica na vaša pitanja!
