Jedino što je ostalo u Pandorinoj kutiji...
Što je nada? Ako je pokušamo definirati, možemo reći da nadati se, znači željeti nešto u iščekivanju i povjerenju da će se naša želja i ispuniti. Latinska poslovica kaže: "Dok živiš, dolikuje ti da se nadaš".
Nada se razlikuje od optimizma kojeg možemo definirati kao generalizirano očekivanje da će se dogoditi neki, za nas dobri i povoljni događaji. Nada je nešto što se može razvijati, putem pozitivnih razgovora, osobnim razvojem, čitanjem knjiga koje mogu pomoći (npr. "Psychology of Hope", autora C.R. Snydera), uz pomoć mentora, coacha ili grupe za podršku.
Nada je, sve do nedavno, bila vrlo često pogrešno shvaćena, kao nešto apstraktno, "bezveze" i nekorisno, jer se ne može baš jasno definirati, a kamoli izmjeriti, pa stoga, tragom ovakvog razmišljanja, niti primjeniti na radnom mjestu, jer nije "čvrsto na zemlji". Pogrešno.
Upravo je nada jedno od obilježja lidera, obilježja koja mogu utjecati na cijelu organizaciju i na njenu otpornost u odnosu na krizna stanja, pokrenuti ljude i "zaraziti" ih dodatnom motivacijom.
Možete li se naučiti nadati? Da. Nadanju se možete naučiti kao vještini, uključujući prepoznavanje ciljeva, načine njihova postizanja i načine vlastitog motiviranja. Nada neće biti nerealizirano stremljenje ako se napravi plan akcija koje vode željenome, poput, primjerice, ispravnog postavljanja ciljeva. I to može dodati zdravu dozu nade, optimizma i osjećaja kontrole nad događajima i pojavama tijekom svakog radnog dana.
Ljudi koji imaju visoku razinu nade iskazuju sljedeće "komponente nade":
Navedeni elementi su međusobno povezani, i naravno možete ih naučiti ili još bolje usvojiti.
Nada je put koji Vas vodi prema cilju kojeg sami određujete. Nada jača Vašu otpornost u kriznim situacijama, a motivacija i snaga za korak dalje jasno određenim putem, izvire upravo iz – nade. Nemojmo se prestati nadati!
