I one koje slijede – u kojima će biti važnija no ikad prije
Upravo sam razgovarala s bivšim kolegom, menadžerom zaposlenim u automobilskoj industriji. Svi znamo da sada u toj grani baš i ne cvatu ruže, pa sam malo oklijevala s pitanjem kako je na poslu.
Osim toga, nekako je u zadnje vrijeme postalo popularno na sva pitanja o poslu odgovoriti samo s dvije riječi: "kriza je... ". Onda sugovornici obično slegnu ramenima, zašute i po mogućnosti pogled im odluta na stranu, zamišljeno. Jer, makar vam i ne bilo baš tako jako krizno, solidarno je reći da jeste. Ipak postavljam pitanje: Što te najviše smeta na radnom mjestu?
Odgovor i nije previše iznenadio: "Najviše me smeta atmosfera na radnom mjestu. Nema poticaja, nema motivacije. Uz sve otkaze, smanjenje plaće i smanjen obujam poslovanja, sad me najviše smeta to što je nestalo poticanja osobnog razvoja. Ne poticaja u smislu napredovanja po ljestvici, unaprjeđivanja i povećanja plaće (ne-daj-Bože pitati uopće) već nagrade u vidu edukacija, seminara, treninga..."
Brojevi govore
Istina, mnoge tvrtke su među prvim "rezanjima" troškova, drastično smanjile dodatnu edukaciju za zaposlenike već početkom ove godine. Ali, da ne nabrajam sada sve teorije motivacije radnika, nikada ne smijemo zaboraviti da je osobni razvoj ljudima važan motivacijski faktor, koji uzrokuje bolji radni učinak, a time utječe i na povećanje dobiti. Dugoročnom primjenom ostvaruje se i smanjenje troškova.
Edukacija zaposlenika važan je zadatak menadžmenta i značajan segment poslovnog planiranja – to nije nestalo niti se smanjilo trenutnim stanjem ekonomije. Da, svi su do početka ove godine te činjenice ponavljali u nedogled, navodili na kompanijskim internet stranicama i često spominjali u intervjuima. Mantra je bila: edukacija je važna, edukacija motivira, edukacija daje dodatnu vrijednost.
Činjenice također odražava istraživanje koje je proveo MojPosao, u rujnu ove godine: financijska izdvajanja za profesionalnu edukaciju zaposlenika u 2009. godini, zbog gospodarske je krize smanjilo čak 39 posto poslodavaca, dok ih je 23 posto potpuno zamrznulo financiranje edukacija. Mantra se promijenila. Edukacija je postala trošak.
Put prema oporavku
Edukacija zaposlenika predstavlja važnu trasu na putu prema izlasku iz krize. Znanje će ionako na tržištu postati dominantna konkurentska prednost i glavni faktor uspješnog poslovanja.
Koji je rizik prisutan? Rizik brzog zastarjevanja znanja koja su stečena formalnim obrazovanjem. Zato stalna ulaganja u edukaciju zaposlenih i nisu samo motivacijski faktor, već je znanje značajno i za zadržavanje konkurentskih prednosti i zauzimanje boljih pozicija na tržištu. Dobro je za tvrtku, ali dobro je i za zaposlenike: i njihova "tržišna vrijednost" raste.
Možda se čini neumjesnim govoriti o važnosti cjeloživotne edukacije u vremenima masovnih otkaza, no zaista, svoju učinkovitost nikada nosu dokazala "kozmetička rezanja troškova", poput onih za toaletni papir, usluge čišćenja, fotokopirni papir i spajalice… Svi nešto "šparaju" na perifernim troškovima, ubrajajući i edukaciju baš u takve troškove.
Vrijednosti koje živimo i radimo
Kao i u svemu drugome, kriza je i u ovom području donijela i neke pozitivne promjene za poslodavce: tvrtke će bolje promisliti o svojim planovima edukacije, diverzificirati načine educiranja (npr. uvođenjem e-learninga), primjeniti modele participacije zaposlenih u troškovima, a možda i uvesti praćenje ROI (return of investment) za pojedine vidove edukacija.
Također, do izražaja dolaze vrijednosti koje tvrtka zagovara, vrijednosti koje živimo i radimo. Neke na koje smo, možda, i zaboravili u danima blagostanja.
Kolikogod možda neki mislili da će ljudima biti najvažnije zadržati radno mjesto, aktivni posloprimci će promatrati i društveno odgovorno poslovanje tvrtke prema svojim zaposlenima (korupcija, nepotizam i kronizam više nisu pojmovi o kojima se ne govori i ne dovodi ih se u pitanje), etičnost, humanost i poštenje.
Za kraj, podsjećam vas na citat Jean-Jacquesa Rousseaua: "Što čovjek manje zna, to mu se njegovo znanje čini većim."
