Jesu li uvijek dobronamjerni? Ne, nisu!
"Savjetnici" su svuda oko nas. Pouzdano obožavate kad netko započne rečenicu sa: "Paaa, JA mislim da bi trebao/trebala..." Zauzimate li odmah obrambeni stav, uz izrazit osjećaj iritacije?
Ne govorim o situacijama kada se za savjet obratite prijateljima, obitelji ili bliskim osobama: oni znaju što radite zato što ste im to sami rekli, pogotovo ako ste zatražili pomoć. Savjet ćete dobiti, poslušati ga ili ga nećete poslušati. No, niste li primjetili da ponekad savjeti sijevaju sa svih strana?
Ja jesam. Znala sam govoriti da ima tako puno ljudi koji se dobro razumiju u marketing (kao, uostalom u nogomet, politiku ili međuljudske odnose) da nam jednostavno ne može biti loše u tom području. Onda sam postala majka, pa shvatila da jedva izbjegavam kišu savjeta koji pljušte sa svih strana.
Djeca su beskonačni izvor neželjenih savjeta. Odnose se na odijevanje, hranjenje, učestalost hranjenja, vrste hrane, termine pražnjenja, spavanja, igranja, kvalitete auto-sjedalice i kritika frizerki koja je "upropastila" dijete. Kako dijete raste, raste i broj savjeta: razmaženo je, neka jede više/manje/zdravije/češće/rjeđe, treba se naučiti redu/ponašanju/uljudnosti/pravilima/samopoštovanju, izražavanju vlastite volje/reći ne/poslušati što mu se kaže… Jeste li ikad dobili savjet da više ljubite svoje dijete? Ne, naravno, većinom su restriktivni. Nikad kraja. Kao i na poslu, uostalom. Odlučite li promijeniti posao, ili pokrenuti svoj vlastiti, pripremite se na puno, puno savjeta – sa svih strana. Najviše neželjenih, i moram priznati, mnoštvo i ne baš dobronamjernih.
Zašto dijelimo savjete koje nitko nije tražio?
Neželjeni savjeti su oni koje ste primili, iako ih niste niti zatražili. Savjeti koji Vam daju preporuke kojih se, vrlo vjerojatno, ne drži niti osoba koja Vam ih daje. Stotinu puta ih je lakše dati, nego primijeniti. Toliko ih ima, da je u nekim situacijama čak i vrlo teško funkcionirati kao profesionalni savjetnik.
Uvijek volim prvo potražiti dobrobit: možda ste primijetili da se ipak, u mnogim slučajevima, radi o nečijoj želji da Vam pomogne. Nije lako gledati prijatelja/prijateljicu koja pati u lošoj vezi, teško podnosi loše uvjete na radnom mjestu ili jednostavno nema vremena stati i promisliti o sebi. Ako ste i sami bili u sličnim situacijama, "hodali, a ne čitali", teško je odoljeti i ne izreći rečenicu: "Mislim da bi trebao/trebala…". Stanite – tu i odmah, i promislite:
Što ljude navodi da nepozvani dijele savjete?
Prijateljstvo, suosjećanje, želja za pomaganjem drugima – na primjer. No, sami ste primijetili da, kako u privatnom, tako i u poslovnom životu, postoje i drugi porivi, manje prijateljski blistavi. Nekim je ljudima davanje savjeta, prilika da se iskažu kao kompetentne i mudre osobe (jer, inače, jednostavno nemaju tu priliku).
Nekima je opet nejasna situacija u kojoj netko samo traži da ga se sasluša, bez upadanja u zamku da se odmah ponudi "dobar" savjet. No, ako ste i sami skloni "kuknjavi" i ne poduzimate ništa da biste riješili svoje probleme, već samo uvijek tražite osobu kojoj ćete se "istresti", možda ćete dovesti ljude u iskušenje da Vam pruže savjet za kojeg misle da je pravo rješenje za Vas – samo zato da Vas više ne slušaju.
Ima i narcisoidnih osoba: takve su mi, osobno, najdraže. Uvijek preuzimaju ulogu "učitelja" (svaka njihova rečenica je pametna, na mjestu), ali time obavezno i ističu svoju veličinu u tome što vas upravo oni savjetuju.
Ne baš tako dobronamjerni su oni koji sami sebe stave na poziciju "pametnijih" – njihov je savjet usmjeren samo tome da od Vas jasno i pred svima napravi neznalicu. Još jedni, meni dragi su kraljevi/kraljice drame. Vjerovali ili ne, neki ljudi jednostavno vole konfliktne situacije, vole slušati sebe u takvim trenutcima, a još više uživaju u tome što dobiju priliku reći drugima koliko su u krivu. Koliko se god neki vole "savjetovanjem" izdizati iznad osoba kojima daju savjete, toliko ima i onih koji uživaju u dokazivanju samima sebi da ih svi drugi "tlače".
Što napraviti kada savjeti pljušte?
Neželjeni savjeti mogu postati izvorom frustracije i stresa. Pokušajte prepoznati razlog zbog kojeg Vas netko savjetuje: je li uistinu prvenstveni poriv prijateljstvo i briga o Vama ili tu osobu pokreće nešto drugo? Nastoji li Vam ta osoba zaista pomoći ili želi dokazati nadmoć? Pokušajte proniknuti u motivaciju onoga tko Vam besplatno pruža usluge savjetovanja.
Promislite, želite li uistinu primati savjete od osobe koja Vam ih upravo daje? Kako se osjećate dok ih primate i biste li ih uistinu prihvatili? Ako se radi o poslovnoj situaciji, tim više: koje su posljedice ako savjet ne poslušate? Ako vam se svidi odgovor na postavljena pitanja, ne zaboravite zahvaliti. Ako vam se pak ne svidi, pristojno, ali asertivno možete dati do znanja savjetodavcu da se više ne trudi: "Hvala, promislit ću o tome što ste rekli i donijeti svoju konačnu odluku".
Ako zaista ne želite više slušati blago koje Vaši "savjetodavci" spremno dijele s Vama, povucite čvrste granice. Opet, i ovdje se poslužite asertivnošću: neka osjete Vašu odlučnost, ali i pristojnost. Primjerice: "Jako dobro, ali ja to jednostavno radim drugačije", ili "Drago mi je ako to tebi donosi rezultate, ali ja jednostavno želim isprobati drugačiji pristup". Također, može vam pomoći i vrlo jednostavno: "Hvala, sve je u redu" ili "Ako mi zatreba savjet, znam kome ću se obratiti".
No, vrijedno je obratiti pozornost i na same sebe. Ako ste primijetili da ste skloni dijeljenju savjeta u situacijama kada Vas to nitko nije tražio, ponovo pročitajte razloge zbog kojih možda savjetujete i prepoznajte izvor u sebi samima. Pokušajte prepoznati situacije koje Vas navode na dijeljenje savjeta i zaustaviti se – na vrijeme.
