Ravnoteža privatnog i poslovnog
Da li ste primijetili da se neke stvari jednostavno manje spominju (ili su nestale netragom), otkad je kriza u zemlji zauzela sve pozicije udarnih vijesti? Kao što govori i prethodna kolumna, neke usluge su jednostavno opadajuće kvalitete, ponekad mi se zaista čini da za isti iznos novca – dobivam manje. Kriza je neke natjerala da rade više nego ikada (pogotovo ako je tvrtka otpustila cca 30% zaposlenika i sav teret posla preusmjerila na one koji su ostali), no prekomjerni rad zasigurno Vam neće "spasiti" radno mjesto. To nije ni etično ponašanje.
Kao da je pitanje etike u poslovanju, naročito u području ljudskih resursa "zameo vjetar" krize. Da, mnogi se diče velikim iznosima uplaćenim u aktivnosti "društveno odgovornog poslovanja" – koje se zna odnositi na zaista humanitarne akcije u društvu, no pritom te iste tvrtke krajnje neetično i bahato do krajnjih granica iscrpljuju svoje zaposlene.
Termin "ravnoteža poslovnog i privatnog" pojavio se u devedesetim godinama prošlog stoljeća, a što je najzanimljivije, skovale su ga korporacije kao odgovor na povećanje razine stresa povezanog uz poslovanje. "Talenti", oni sposobni ljudi koji održavaju produktivnost tvrtke, nisu težili samo tome da ostvare uspješnu karijeru – zamislite, željeli su i život mimo posla: obitelj, roditeljstvo, slobodno vrijeme za hobije… Neki su čak željeli provoditi radno vrijeme DALJE od posla, pa su se osmislila rješenja fleksibilnog radnog vremena, rada od kuće, organizirali su se dječji vrtići uz tvrtke, u podrumima postavile teretane ili fitness centri, bazeni i maseri.
Bez daljnjega, ovo je živote zaposlenih učinilo kvalitetnijim. No, ipak… Da li je krajnji cilj bio skrb o djelatnicima ili skrb o tvrtki?
Mnoge tvrtke impliciraju da je privatno i poslovno – odvojeno. Što je još gore, kao da su te dvije, odvojene, vrijednosti u sukobu: bore se za Vaše vrijeme i energiju.
Kao coach, radeći na pitanjima ravnoteže privatnog i poslovnog, imam sasvim drugačije uvjerenje. Naravno da je posao važan dio života, naravno da nam daje mogućnost samoostvarenja, naravno da je dio našeg identiteta. No, ne mora biti određujući aspekt Vas kao osobe. I što je to uopće ravnoteža? Idealna, dva ravna jezička vage? Budimo realni, toga nema. Ali, isto tako: i ptici su potreba oba krila da bi letjela…
Vaša obitelj, prijatelji, partneri, hobiji, naklonosti, sportske sklonosti i duhovnost nisu "prtljaga" koje se trebate riješiti na ulaznoj porti tvrtke, nisu nešto što "može pričekati".
Zato postavljam pitanje etike na radnom mjestu. Jedan od temeljnih etičkih principa je fer – odnos. U smislu da se fer ponašamo u svakodnevnom životu, naročito u raspolaganju resursima. Najvrjedniji resurs kojeg svi, kao radnici imamo, je vrijeme. Kako u privatnom, tako i u poslovnom životu – resurs koji nije obnovljive prirode. A najvrjedniji resurs svake tvrtke, njeni su zaposlenici.
Kao menadžer, sigurno se stalno pitate kako kvalitetno alocirati svoje vrijeme, kako postavljati prioritete. I znate da je pogrešno utrošiti previše vremena za jedan projekt, ako je to na štetu drugoga, ili potrošiti previše vremena na jednog zaposlenika a zanemariti ostale.
Vjerujem da bi dobar menadžer trebao biti prvenstveno dobar čovjek. Kao što upravljanje Vašom karijerom podrazumijeva da ste mudro rasporedili vrijeme po projektima i ljudima kojima upravljate, upravljanje životom znači da je potrebno odvojiti vrijeme za obitelj, prijatelje i slobodno vrijeme.
Etika nije samo ono što radite prema drugima. Odnosi se na to i kako sami prema sebi postupate, na poslu i izvan posla. Nije fer niti prema Vama niti prema drugima ne otići na odmor, barem dva puta godišnje. Nije fer doći bolestan na posao. Nije fer niti sve vrijeme posvetiti tome da budete dobar menadžer ako ste pritom zanemarili partnera, djecu, obitelj ili prijatelje. Ako se iscrpljujete na radnom mjestu, ne činite dobro ni sebi niti tvrtki, a ni ljudima s kojima radite.
Rad i samo rad nije samo ne-fer, ne-etično ponašanje. To je i neodgovorno ponašanje jer vrijeme koje niste potrošili na važne stvari u svom životu, mimo posla, jednostavno ne možete vratiti.
Dobro i zdravo življenje je život u (relativnoj) ravnoteži, davanje vremena svim stvarima koje nas obogaćuju, ispunjavaju, čine život vrijednim življenja i rad dostojanstvenim.
