Naljepnice su za tegle s zimnicom, ne ljude!
Navikli smo na 'markice', 'etiketiće': okruženi smo njima. Gledamo ih na proizvodima, mall-ovima koji niču oko nas, barem jedan izbor kojeg učinimo svakog dana sadrži i odabir određenog brand-a, robne marke. Djeca vrtićkog uzrasta razlikuju vizualno robne marke, tinejdžeri već itekako znaju koja 'vrijedi' koliko, a u medijima iz dana u dan gledamo kako nam se nudi jedinstveni karakter raznih proizvoda i usluga, celebrity 'priča' u kojima se želimo vidjeti.
Imamo tendenciju dopustiti etiketiranje i tamo gdje mu nije mjesto. U odnosu prema drugim ljudima. Ta se pojavnost primjećuje i u medijima kojima smo okruženi, pogledajte samo glavne informativne emisije u predizbornom razdoblju pa etikete koje ljuti konkurenti jedni drugima lijepe na čelo možete izbrojati u izobilju…
Pri nastojanju da sami sebi nešto objasnimo, približimo ili razumijemo, javlja se tendencija etiketiranja ljudi, pa i djece, zadavanjem određenih karakteristika koje mogu imati dugoročne i štetne posljedice na njihovu osobnost.
Etiketiranje se može na prvi pogled učiniti trivijalnim, ali ako promislimo malo bolje – nije. Može biti vrlo, vrlo štetno, kako po nas same, tako i za druge. U prijenosu utakmice izrečeno: "Crne zvijezde utakmice", prilikom opisa novog filma poznatog redatelja: "Gay redatelj snimio je…", pa čak i ono dobronamjerno, poput 'žensko poduzetništvo' – najčešće je etiketiranje koje proizlazi iz generalnog opisa koji se odnosi na ljude određene nacionalnosti, vjere, spola ili neke druge grupe.
E, tu sad ulaze u igru naši stereotipi, stereotipi utječu na način na koji percipiramo 'druge', a rezultat je 'etiketa' koju smo tako skloni prilijepiti, pa i ona najgore vrste, diskriminacija po bilo kojoj osnovi. A nekako mi se čini da nam je diskriminacija te vrste, ona koja se izražava etiketama, postala tako 'normalna' da je ponekad više i ne prepoznajemo – tim više dobar razlog za pisati i govoriti o njoj.
Što time radimo? Onaj koji 'lijepi' etiketu zatvara sebe prema drugim opcijama, prema prihvaćanju različitosti onih koji su etiketirani. Da, etiketa stavljena, sadržaj poznat, sve definirano, zar ne? Gdje tu ima mjesta za napredak, promjenu, poboljšanje? Nema ga, jer smo ga sami sebi oduzeli. Oni, pak, kojima smo etiketu prišili, obično i ne pokazuju da su povrijeđeni, uvrijeđeni ili stavljeni u neravnopravan položaj, naročito kad se radi o djeci.
Jeste li ikada osjetili kako Vam 'lijepe naljepnicu'? Možda i sami podlegli napasti predrasuda? Svima nam se događa i jedno i drugo, nekada je benigno, a u nekim slučajevima ružno i teško. Kad je sami zadajete, to više govori o Vama samima, nego o onima kome ste etiketu odlučili dodijeliti.
No, neću stvar dovesti do krajnosti, pa tvrditi da je svaki oblik etiketiranja zlo i naopako. Ima korisnih općih oznaka, iz razlog što bi jednostavno bilo nemoguće procesuirati sve informacije u glavi kad ne bismo imali pomoć oznaka poput 'prijateljski raspoložen', 'prijetvorna', 'ukusno' ili 'štetno'. Važno je shvatiti da označavanje ljudi pomoću riječi poput 'bogat', 'siromašan', 'pametan', 'glup', 'crn' – samo pomaže da one koje smo tako obilježili doživljavamo bogatijim, siromašnijim, pametnijim, ili glupljim samo zato jer smo ih sebi baš tako i nikako drugačije definirali.
U onom trenutku kad prestanete dijeliti etikete ljudima, dajte sebi i drugima mogućnosti da budu slobodni izraziti sebe, onakvima kakvi zaista jesu, a Vi sami u različitosti možete samo naučiti nešto novo, i o sebi i o njima.
Prestanimo etiketirati ljude – neka naljepnice ostanu tamo gdje im je i mjesto: na dnu konzerviranih proizvoda!
