Posao u informatičkom sektoru već je godinama najunosniji, a Google i Facebook spadaju u najpoželjnije kompanije. U njima privremeno rade i hrvatski studenti koji kažu da takve tvrtke ne traže mlade ljude koji sve znaju nego one koji brzo uče.
Goran Žužić, Igor Jerković, Bruno Rahle, Filip Pavetić, Leo Osvald, Tomislav Novak, Igor Čanadi, Ivo Sluganović, Nino Uzelac i Matija Osrečki hrvatski su studenti koji su dobili praksu u svjetskim IT gigantima. Portal Zimo donosi njihove životne priče i onu o tome kako su dospjeli u najuspješnije tvrtke na svijetu.
Praksu u kanadskoj kompaniji pronašao sam putem oglasa
Dečki su posao našli potpuno samostalno. Nije trebala nikakva veza, a, prema njihovim riječima, takve tvrtke ne traže mlade ljude koji sve znaju nego one koji brzo uče.
– Tvrtku sam pronašao na web-stranici na kojoj se početkom svakog mjeseca objavljuju oglasi tvrtki, uglavnom iz SAD-a, koje traže programere. Tvrtke su najčešće dobile velike investicije pa nije rijetkost da u nedostatku lokalnih programera financiraju vize i premještaj ljudi iz Europe – rekao je Nino Uzelac koji trenutačno radi u tvrtki Matygov iz Kanade.
Nadovezao se Ivo Sluganović koji se zaposlio u Facebooku putem preporuke.
–Osim činjenice da sam u srednjoj školi puno programirao za natjecanja iz informatike, mislim da je vrlo bitno i što sam u razgovoru znao predložiti neke svoje ideje, ali i otvoreno priznati da puno toga ne znam. Kompanijama nije cilj pronaći ljude koji već sve znaju nego one koji brzo uče– poručuje Ivo Sluganović.
Fleksibilno radno vrijeme, tuševi i prostorije za odmor na poslu
Na početku su se svi osjećali čudno i bili očarani svime što su vidjeli, a kada su stekli rutinu, to im je postalo normalno. Zadovoljni su i uvjetima na poslu. – Dođem na posao oko 10.30 sati, potom doručkujem i lagano krećem na posao. Okruženje je ležerno i fleksibilno tako da ne postoje fiksni planovi – opisuje Matija Osrečki svoj radni dan u Googleu.
Slično radno iskustvo imaju i na Facebooku gdje se dolazi na posao u 12, a odlazi oko 21, no ako se zadatak može napraviti u tri sata, radi se tri sata. - Imamo ručak i večeru, a nerijetko igramo i Guitar Hero, stolni nogomet, stolni tenis, biljar. Međutim, kako su ovdje uvjeti fantastični (osim dobrog društva, imamo golemi monitor, besplatnu hranu, prostorije za odmor, košarkaško igralište, tuševe…), važno je napomenuti da nije bitno koliko se radi, već što se napravi. – opisuje Bruno Rahle svoj radni dan u Facebooku.
– Shvatili smo da je ovo iskustvo veliki kapital i da se može puno toga napraviti ako to doista želiš – poručuju dečki. Nakon završene tromjesečne prakse dečki dolaze u Hrvatsku i nastavljaju sa svojim životima, ali već imaju planove za sljedeće ljeto i daljnje upoznavanje Silicijske doline. (M. D.)
Izvor: Zimo
