S vremenom usvajamo različite navike: mnoge i ograničavajuće, one koje nas održavaju u “zoni udobnosti”, no daleko ispod našeg stvarnog potencijala.
Coachevi upravo to vrlo često rade: pomiču vas izvan “zone sigurnosti”… Ugodno? Vrlo često – ne. To me podsjeća na koralje, na primjer. Mala, nježna bića koja tvore masivne naslage tvrdog (ali oku ljudskom ugodnog) oklopa oko sebe, pričvršćena na jedno mjesto. Bez pomaka, pod utjecajem valova. More nije mirno, možda okolo plivaju predatori, no ako ste željni osobnog razvoja koji će vas odvesti dalje od mjesta na kojem trenutno jeste, vi jednostavno morate napustiti stanište starih navika i iskoračiti iz blistave i lijepe “zone udobnosti”.
Znate li baš sve svoje navike? Posvetite im se malo, osvijestite ih, pogotovo one “najtvrđe”, one koje upravljaju vašim životom i vidite što se da promijeniti:
1) Upoznajte svoje navike, u pravom svjetlu. Vrlo je vjerovatno da su one odraz vaših uspjeha, ali iz prošlosti. Jednom ste se s nečim nosili uspješno, isprobali istu reakciju na istu situaciju prvi sljedeći put, i eto: stvar radi, zašto je mijenjati? Tako se stvaraju navike i zato se čine tako korisnima. Prepoznajte ih, pogledajte dobro možete li drugačije i razmišljati i činiti. Novi pristup razmišljanju generira nove ideje, nove ideje pružaju vam nova saznanja, učite iz novih saznanja, mijenjate se. Bez učenja i novih saznanja nema uspješne promjene.
2) Učinite barem jednu stvar – drugačije! …I pratite što se događa. Čak i najbolje moguće navike s vremenom izgube učinkovitost, a mi ih se držimo “k’o pijan plota”. Skinite se s “automatskog pilota” i probajte upravljati sobom na drugačiji način: što je najgore što se može dogoditi?
3) Obavite sastanak sami sa sobom. Bez “titranja”. Možda vam neće biti lako prepoznati sve svoje davno usvojene navike. Kao prvo, ako su već postale automatikom, onda i pružaju otpor. A i lijepo ste se navikli na njih, gotovo postali ovisnici… Odvikavanje može biti dug i bolan proces.
4) Budite ono što jeste. Dobro, društvena smo bića, uklapamo se kako bi osvojili poštovanje, svidjeli se drugima, bili prihvaćeni. Zamka je kad se previše trudite ugoditi drugima, postati ono što drugi očekuju od vas, iako duboko, duboko u sebi osjećate glas koji se tome protivi. A da ga poslušate ponekad? Stavite sebe na prvo mjesto? Pružite sami sebi novu priliku.
5) Usporite malo. Pustite… Jako je lijepo kad svi o nama misle kako smo dobre osobe, ljubazni, ugodni, inteligentni ili brižni. Nekad je to istina. Nekad nije. Dobro je priznati samima sebi da smo složena bića i da su naše misli i osjećaji nekad dobri, a nekad jednostavno to nisu. Spustite malo sve svoje maske, sami pred sobom. Olakšanje je biti – onakvima kakvi zaista jeste. Možda i ne baš onako krasni kako želite da vas drugi vide, no, istina zaista oslobađa.
Počnite širiti svoju “zonu udobnosti” odmah, i evo prijedloga vježbe: počevši od danas, nasmiješite se svim ljudima s kojima ste u kontaktu. Zadržite osmijeh i kad razgovarate na telefon (osjeti se s druge strane, vjerovali vi to ili ne…), kad se mimoilazite s kolegama u uredskom hodniku, kad čekate red na blagajni trgovine... U početku ćete možda osjetiti malu dozu nesigurnosti, osmijeh će možda biti malo ukočen ili neiskren, no jednog dana (upornim kročenjem izvan “zone udobnosti”) vaš osmijeh postat će nova navika, a dodatna je nagrada što ćete s vremenom zamijetiti – koliko vam je puta osmijeh i uzvraćen.