...nije samokažnjavanje!
Sam spomen riječi "samodisciplina" obično rezultira kiselim smiješkom, stisnutim usnama i osjećajem nelagode. Kao da se radi o nečemu što je teško, naporno i gotovo u razni samokažnjavanja...
Što je, ustvari, samodisciplina? Do definicije možete doći i sami, kad promislite o ciljevima koje sami sebi postavljate i do kojih – niste (još) došli, ili o željama koje teže pretvarate u konkretne ciljeve. Samodisciplina je sposobnost obavljanja zadataka ili postupaka koji nisu ugodni, bez vanjskog poticaja na obavljanje istih. Rekla bih, čak i kada unutarnji poticaj, samomotivacija, jednostavno nije dostatno jak.
No, samodisciplina je nužna želite li se pomaknuti s mjesta. I tu leži „kvaka“: za rad na jačanju svoje samodiscipline potrebna je – samodisciplina! U stvari, za bilo kakav osobni napredak itekako je nužna. Kako onda početi?
Pokušajte primjeniti sljedeće korake:
- Fokus, fokus, fokus: volimo se hvaliti multitaskingom, obavljanjem i po nekoliko paralelnih aktivnosti, no kada sve druge stvari postanu samo način izbjegavanja bavljenja s onim s čime bi se prioritetno trebali baviti, to je trenutak kada sve druge poslove treba odbaciti i usredotočiti se na ono „što se mora napraviti“.
- Vi upravljate sobom: da, imate slobodu odlučivanja. Da, možete raditi i nešto drugo. Da, možda to što morate napraviti nije trenutno ugodno ili ne vidite neposrednu korist: upravo zato promislite koji je krajnji cilj, ono što zaista želite postići. Već s napravljenim prvim korakom drugi će biti lakši, a osjećaj da možete ustrajati i privesti stvari cilju definitivno motivira.
- Svedite sve što vas ometa na minimum: nastojite napraviti ključne i važne promjene u konceptu svog životopisa ili osmisliti fenomenalno pismo potencijalnom poslodavcu, uz istovremeno slušanje glasne glazbe isprekidane najnovijim vijestima i upornu zvonjavu mobitela na radnom stolu jer je prijatelju strahovito važan dogovor za večerašnje druženje? Koliko god tvrdili da vam je ljepše raditi uz glazbenu podlogu, pokušajte promijeniti navike i unaprijed spriječiti sve, željene ili neželjene upadice. Samodisciplina zahtijeva i odricanje, odustajanje od trenutno ugodnijih ciljeva u korist onih za koje znate da su važni.
- Dobro znajte svoj željeni krajnji rezultat: bilo da se radi o tome da danas morate pospremiti spremište u podrumu (rezultat: više urednog prostora za odlaganje...) ili prionuti višesatnom istraživanju novih ponuda na tržištu rada (rezultat: odabir tvrtki i radnih mjesta koja su u skladu s vašim znanjem, vještinama i radnim iskustvom, pa time i veća mogućnost pozitivnog odgovora...), čvrsto ne ispuštajte iz vida ono što u konačnici želite postići (a nije novac, imovina ili materijalno definirano!).
- Prepoznajte otpor – iznutra: razgovarajte s njim. Objasnite mu da je nepoželjan, da svaka promjena navike svakako donosi njegov glas, no da ga ovaj put nećete poslušati. Bez obzira na emocije koje isplivaju, ako već radite ono što mora biti napravljeno, težite kvaliteti (nitko ne voli, pa ni vi sami, kada se stvari rade „lijevom nogom“ A i ne ostavlja dobar osjećaj...).
Samodisciplina, kao uostalom i sve ono čemu težimo u osobnom razvoju, jača i razvija se upornim ponavljanjem, učestalom primjenom i postaje – pozitivna navika. Razvija se svakom (novom) odlukom, svakom prilikom koja se ukaže da je sami sebi potvrdite, uz sve manje i manje otpora i negativnih misli.
Da ne bi sve ostalo na riječima, vježbajte: odaberite već danas jednu aktivnost za koju znate da je morate obaviti, ali već dugo osjećate otpor. Razlomite je na manje zadatke i krenite – korak po korak, uz svjesno zadržavanje usredotočenosti. Koliko se negativnih misli pojavilo već pri prvom koraku (doslovno ih sami sebi nabrojite)? Koliku ste razinu otpora osjetili? S kolikim naporom ste je prevladali? Jeste li izgubili fokus u tom trenutku? Prionite drugom koraku, bez puno odgode: sada kad ste svjesni načina na koje sami sebi urušavate samodisciplinu, preuzmite odgovornost! Vi ste jedini koji sebe možete samodisciplinirati, i to na takav način da ste na to ponosni...