Sukobiti se ili pobjeći?
“Teški ljudi”: jedni s konstantnim ja-pa-ja, bez slušanja sugovornika, drugi pak oni koji uvijek moraju imati zadnju riječ. Ima i onih koji su strahovito kritični prema svemu što nije njihovih ruku djelo. Znate i one koji će rado preuzeti sve (pa i Vaše) zasluge, one poslije kojih se osjećate kao da Vam barem pet noževa viri iz leđa. Nema radnog mjesta na kojima ih nema: jedno je samo sigurno – treba se znati postaviti na način koji neće završiti sukobom a po mogućnosti će doprinijeti da se Vi osjećate bolje i opuštenije. Znanje i umijeće koje ćete primjeniti u ovakvim situacijama ovisi o Vašoj razini samopoštovanja, samopouzdanja i sigurnosti u svoje profesionalne vještine. Dakle, ipak je – na Vama.
Vjerujem da ste se barem jednom zapitali kako Vas baš ta jedna jedina osoba uspijeva navesti da se osjećate jadno? Izbaciti iz takta? Navesti da posumnjate u svoj zdravi razum? Dovesti do zabrinjavajuće razine bijesa iako ste, u biti, vrlo smirena osoba? “Teški ljudi” dolaze u puno oblika i pojavnosti. Postoje “cendravci”. “Agresivci”. “Pametnjakovići”. “Podlaci”. Nazovite ih kako hoćete, način na koji djeluju rezultira time da ste isprovocirani, ljuti a što je najbolje – ispadne i da ste sami krivi za nastalu situaciju. Za početak: niste. Ne VI. Oni su. Točka.
Nerealno je očekivati da će bilo koje radno okruženje biti bez ikakvih sukoba, da će se svi slagati bez ijednog problema te da ćete sa svim kolegama ili šefovima ostvariti duboki prijateljski odnos, pun razumijevanja i međusobnog poštovanja. Da, sukobi su normalna pojavnost u interakciji s drugim ljudima. Svakodnevna. I na poslu i doma. A nerazriješen sukob u bilo kojem odnosu uvijek nas “košta” puno više od onog s kojim smo se uhvatili u koštac i uspjeli ga razriješiti.
Iako je najčešće prvi poriv udaljiti se i ne imati posla s takvim ljudima, u radnom okruženju to je najčešće nemoguće, pogotovo u situacijama kada može utjecati na Vaš posao, ili ostanak na istom. Ne pomažu ni žalopojke koje dijelite s kolegama s kojima ste si “dobri” a ni prijatelji neće imati beskonačno puno razumijevanja za neprekidno cviljenje o “onoj osobi” na poslu i Vašem beskrajnom jadu. Pogledate li takve situacije iz perspektive Vašeg šefa, ako ste Vi osoba koja stalno “njurga”, komentirajući postupke drugih iza njihovih leđa – dovodite sami sebe u situaciju da se VAS proglasi slabim, tračavim, nesposobnim za rješavanje svojih problema i onim koji unosi lošu atmosferu u radno okruženje. Ironija jest upravo u tome što tako upravo Vi postajete “teška osoba”…
Radila sam i sama u radnim okruženjima koja su vrvila svim mogućim vrstama “teških ljudi”, ali i disfunkcionalnih pristupa prema njima. Neki su bili kolege, a neki pak šefovi ili direktori. Ogovaranje “u kuhinjici” baš i nije rješenje. Stavljanje bočice dezodorana na stol kolegice koja ima problem u održavanju higijene nije se pokazalo produktivnim pristupom. Javno sukobljavanje s agresivkom/agresivcem može dovesti do katastrofe širih razmjera.
Koja su to, onda, produktivna rješenja? Sukobiti se ili povući? Rekla bih, nastojati razriješiti situaciju prihvatljivim poslovnim ponašanjem, no nije zahvalno generalizirati jer sam pristup itekako treba biti prilagođen upravo osobi s kojom imate problem. Krenimo zato od nekoliko jednostavnih, općih pristupa, koje možete lako isprobati i primjeniti. Prvenstveno na sebi.
1) Smanjite vrijeme koje provodite uz problematične osobe na minimum. Lako izvedivo ako baš ne dijelite radni stol ili istu sobu, no ako je i to slučaj, neka se Vaš razgovor odvija u kratkim i konciznim rečenicama koje se odnose isključivo na konkretan radni zadatak.
2) Izražavajte se smireno, logično i razložno: komunikacija neka se temelji na činjenicama, uz minimum detalja. Uhvatite li sebe u nastojanju da ostvarite prijateljski kontakt ili objasnite neko svoje ponašanje, zaustavite se. Ionako će Vas reakcija ili odgovor takve osobe samo izbaciti iz takta.
3) Izražavajte se kratko i jednostavno: jedan način kako izbjeći zajedljive komentare, manipulaciju ili izvrtanje onoga što ste rekli je taj da jednostavno kažete što manje. Naročito o sebi.
4) Ostavite se ideje da ćete ih svojom dobrotom preobratiti i da će, jednog dana a uz Vašu usrdnu pomoć, biti osobe kakve biste Vi željeli da budu. Prihvatite ljude onakvima kakvi jesu, a odgovornost za njihov osobni rast ili promjenu je ionako na njima.
5) Pripremite se unaprijed za razgovor: ono što želite je biti i ostati smireni, poslovni i efikasni. Nije nužno da druga strana prihvati Vaše mišljenje i stavove na način da objašnjavate svoje postupke, opravdavate ih i pokušavate navesti drugu stranu da osjeti empatiju prema Vama. Jer, vrlo vjerovatno i neće, a Vi ćete se samo osjećati još gore.
Naravno da puno toga ovisi i o Vašoj percepciji situacije te da je nužno prilagoditi pristup vrsti osobe i problema: više o specifičnim situacijama pročitajte u sljedećem tekstu, za dva tjedna.
