Britanski list Guardian donosi reportažu iz jedne od najuređenijih i po gotovo svim parametrima najboljih i najuspješnijih država na svijetu, a napisao ju je Jon Henley.
Tekst počinje s gladi koja je prije 150 godina pogodila velik dio Europe, među njima i jedan prilično zaostali dio tadašnje carske Rusije, Finsku, u kojoj je od gladi umrlo više od 10 posto populacije: oko 250.000 ljudi.
Prošle godine, na stotu obljetnicu svoje državnosti, Finska je prema mjerodavnim međunarodnim tijelima i pokazateljima ocijenjena kao najstabilnija, najsigurnija i najbolje upravljana/vođena država na svijetu. Uz to, u pitanju je treća najbogatija, najmanje korumpirana i najpravednija zemlja kada je u pitanju socijalni status građana, dok joj drugo mjesto pripada kao zemlji koja je najprogresivnija u društvenim pitanjima, prenosi Jutarnji list.
Finsko pravosuđe smatra se najneovisnijim na svijetu, policija uživa najviše povjerenje građana, banke su najstabilnije, finske kompanije druge po razini etičnosti, izbori u državi drugi najslobodniji na svijetu, a građani Finske uživaju u najvišim razinama osobnih sloboda, prava izbora i opće dobrobiti.
Oko 5,5 milijuna stanovnika Finske uživa u trećoj najvećoj jednakosti među spolovima i petoj najnižoj razlici u prihodima među građanima, to jest nejednakosti u bogatstvu. Bebe u Finskoj najmanje pate od premale težine, djeca su najsigurnija, a tinejdžeri su drugi na svijetu u čitanju. Tek treći u prirodnim znanostima, šali se autor reportaže.
Naravno, treba biti oprezan kad se traži takozvana "formula za uspjeh" jer na svijetu ne postoje dvije iste države pa tako ni ono što je uspjelo u Finskoj ne bi nužno uspjelo u nekoj drugoj državi. Štoviše, s obzirom na nešto duži oporavak iz recentne globalne recesije, na nezaposlenost od 8 posto i sve veću potporu populističkoj i nacionalističkoj stranci (20 posto), mnogi Finci će reći da im država više nije onakva kao što je bila prije.
No, ako malo gunđanja ostavimo po strani, odgovori na pitanje što Finsku čini uspješnom prilično su zanimljivi.
"Mi živimo u hladnom, oštrom i zabačenom području. Svaka osoba mora naporno raditi za sebe. Ali to često nije dovoljno, trebate pomoći i svojim susjedima", priča Tarja Halonen koja je bila predsjednica Finske između 2000. i 2012. godine.
Da su geografski položaj i oštra klima među ključnim faktorima koji su oblikovali Finsku i Fince, smatra i bivši američki veleposlanik u Helsinkiju, Bruce Oreck.
"To je bio izrazit, dugoročan utjecaj. Zbog toga su Finci samodostatni, drže do privatnosti, ali istovremeno ovise o vrlo kooperativnom društvu u kojem pravila puno znače. To je kulturološka stvar, ali je postala dio nacionalne "kemije".
Finci bi to opisali riječju 'sisu' - neka vrst hrabrog, nepokolebljivog ustrajanja bez obzira na posljedice. To je i među glavnim razlozima zašto je tijekom 1939. i 1940. njihova vojska od 350.000 ljudi u dva navrata odbila napade trostruko većih sovjetskih snaga i pritom im zadala pet puta veće gubitke nego što su sami pretrpjeli.
No, postoji i druga riječ - 'talkoo'.
"To znači raditi zajedno, kolektivno, za specifičan cilj. Spremiti žetvu, pripremiti drva, skupiti novac. Sve je stvar suradnje. Svi zajedno i jednako", kaže nagrađivana spisateljica i autorica povijesnih romana Sirpa Kähkönen.
"Razlike između društvenih klasa u Finskoj su bile manje nego što je to uobičajeno, i to davno rije nego smo stekli neovisnost. Čak je i industrijska revolucija ovdje bila skromna. Nije bilo Rotschilda, nije bilo Fordova, čak ni dinastije kao što su Wallenbergovi u Švedskoj," objašnjava sociologinja Riitta Jallinoja.
"Mogli biste hodati ulicom rame uz rame pokraj najbogatijeg čovjeka u gradu, a da to ne biste znali," kaže Oreck, dok Halonen dodaje: "Ovdje ne gledate na ljude s visoka, niti se gledate u vis. Gledate ljude kao svoje jednake."
Trenutno najuspješnija finska kompanija je Supercell, studio za proizvodnju video igara iz kojeg je izašao i popularni Clash of Clans. Samo tijekom 2016. godine Supercell je platio više od 800 milijuna eura u porezima, a pritom je zapošljavao čak sedam od deset Finaca s najvećim primanjima u državi. Ova sedmorka, zajedno s ostatkom od 10.000 građana s najvećim plaćama, svake godine na 'dan nacionalne zavisti' osvane na listi koja prikazuje koliko su poreza platili. U Finskoj veliku pažnju pridaju dužnostima građana, ali i transparentnosti.
I za uspjeh besplatnog obrazovnog sustava, čiji su temelji postavljeni još 1866., davno prije stjecanja državne neovisnosti, korijene valja tražiti u egalitarnom društvu, tvrdi sociologinja Jallinoja te dodaje kako je obrazovanje ključ njihovog napretka.
Od stjecanja neovisnosti, gotovo trećina finskih državnih čelnika dolazila je iz redova sveučilišnih profesora, uključujući i polovicu premijera iz najranijeg razdoblja državnosti.
Finska je također bila među pionirima spolne ravnopravnosti. Žene su se ondje već 1906. kandidirale na izborima, a sačinjavale su gotovo 10 posto saziva prvog parlamenta (danas u parlamentu sjedi 42 posto zastupnica). Na sveučilištima je 1930. godine među upisanima bilo 30 posto studentica.
Današnja moderna Finska, prijateljski nastrojena prema hi-tech industriji i start-upovima "rođena" je iz rekordnog investiranja u razvoj i istraživanje tijekom 90-ih godina, na koje se tada trošilo oko 4 posto BDP-a.
Čak 31 posto svojeg BDP-a, drugi najveći postotak među državama OECD-a, troši na razne oblike socijalne i društvene pomoći svojim građanima (Hrvatska troši oko 22, 23 posto).
Važan sastojak finske formule uspjeha je i međusobno povjerenje među građanima, koji jedni drugima vjeruju više nego što je to slučaj u većini drugih država, smatra odvjetnik i javni govornik André Chaker koji je rođen u Kanadi, ali u Finskoj živi već 25 godina.
Svjetski ekonomski forum Finsku smatra najinovativnijom državom na svijetu gledano po glavi stanovnika. Iako su državom godinama dominirale velike rudarske i šumarske tvrtke pa kasnije nekad moćna Nokia, Finska danas zaostaje tek za Silicijskom dolinom u broju start-upova po stanovniku.
Nakon svega napisanog Henley zaključuje da je "magična formula uspjeha" Finske skup više faktora: Samopouzdanja, suradnje, jednakosti, poštovanja za obrazovanje i obrazovane, povjerenja. Zapravo se sve svodi na drugačiju kvalitetu odnosa, svojevrsne nordijske teorije ljubavi koja je u manjem obliku pristuna i u Norveškoj, Švedskoj i Danskoj, objašnjava finska novinarka Anu Partanen koja trenutno živi u New Yorku.
"Na obiteljskoj razini je to svijest da odnosi mogu zaista procvjetati samo između pojedinaca - roditelja, djece, bračnih drugova - koji su jednaki i neovisni. U društvu to znači da su izbori politika vođeni time da osiguraju najveću moguću razinu neovisnosti, slobode i prilike za svakoga."
