Iako žalba zbog nedostatka posla može potaknuti zavist kod nekih prezaposlenih zaposlenika, uzimanje 'nezasluženih' novaca dovodi do nezadovoljstva i srama.
Osvježavate Instagram ili Facebook posljednjih sat vremena, bezumno 'skrolate' kroz slike pasa i mačaka koji očito provode vrijeme puno zanimljivije od vas. U prvih sat vremena ste završili sa zadacima za taj dan, a sada morate smisliti kako ubiti vrijeme u još sedam.
Možete tražiti od svog menadžera više zadataka, ali to se događa tako često, što ako počne misliti da im na vašem radnom mjestu ne treba stalno zaposleni zaposlenik? Ne, bolje je samo pričekati da vam netko da nešto za napraviti. Ali nemati što raditi je nepodnošljivo, jer osjećaja dosade koji osjećate je zapravo popraćen tjeskobom hoće li netko otkriti vaš nedostatak aktivnosti.
Ovo je iskustvo bilo ono zbog čega je Frédéric Desnard tužio svog bivšeg poslodavca za 360.000 eura (otprilike kuna) nakon što je bio 'stavljen u ormar'. Ovaj izraz znači slanje nepoželjnog zaposlenika u takozvanu 'prostoriju za protjerivanje', odnosno odjel toliko besmislen i neugodan da zaposlenik na kraju da otkaz i time spasi upravitelja od davanja otkaza. Desnard je tvrdio da ga je stres zbog toga što nije imao posla jednom u vožnji doveo do epileptičnog napadaja. Opisao ga je kao 'silazak u pakao', piše 24 sata.
„Sramio sam se što sam plaćen jer nisam ništa radio“, rekao je. Desnard je izgubio tužbu, jer je postalo očito da se tužba odvijala više iz inata nego zbog stvarne štete koju je njegov poslodavac prouzročio, ali tužba je aludirala na vrlo stvarno stanje: sindrom davanja otkaza.
Na poslu vam je dosadno? Vaš mozak vam pokušava nešto reći
Tamo gdje sindrom izgaranja ili 'burnouta' nastaje zbog prekomjernog rada i nemogućnosti upravljanja prekomjernim stresom na radnom mjestu, dolazi do otkaza uslijed nedostatka odgovarajućeg broja zadataka ili adekvatno izazovnih zadataka. Iako žalba zbog nedostatka posla može potaknuti zavist kod nekih prezaposlenih zaposlenika, uzimanje 'nezasluženih' novaca može biti jednako uznemirujuće kao i 'burnout'. I oba uvjeta nanose štetu poslodavcu i zaposleniku.
Pojedinci kojima je dosadno imaju tendenciju nižeg zadovoljstva poslom. Jedno istraživanje pokazalo je da zaposlenici s monotonim poslovima imaju znatno veći rizik od srčanog udara. Drugo, provedeno na preko 7.500 britanskih državnih službenika otkrilo je da su osobe kojima je često dosadno imaju između dva i tri puta veća vjerojatnost da će umrijeti od kardiovaskularnih bolesti.
Iako stres povezan s dosadom može igrati ulogu, istraživači vjeruju da je to više zbog nezdravih navika kojima se oni kojima je kronično dosadno okreću kao sredstvu za stvaranje svog života zanimljivijim, poput pijenja i pušenja.
Moglo bi se pomisliti da će radnik kojemu je dosadno iskoristiti priliku kako bi zadatak izvrši dobro, ali takvi pojedinci zapravo imaju lošiji radni učinak i čine više pogrešaka. I naravno, kako bi izbjegli suočavanje s izvorom svoje dosade, oni imaju veći postotak izostanaka s posla.
Jasno je da je dosada nešto što želimo izbjeći i kao zaposlenici i kao poslodavci. U knjizi Diagnose Boreout, knjizi koja je prva opisala opisala ovaj sindrom, švicarski poslovni savjetnici Peter Werdner i Philippe Rothin izložili su metode za izbjegavanje ovog stanja. Poslodavci se mogu potruditi podijeliti izazovne zadatke koji se ne ponavljaju svojim zaposlenicima. Oni također mogu osigurati da njihovi zaposlenici mogu razgovarati s njima o potrebi novog zadatka ili uloge bez straha od otpuštanja.
U konačnici, odgovornost za okončanje dosade leži na zaposlenicima - oni moraju pronaći način da svoj posao osmisle ili, u protivnom, pronaći novi posao na kojem će imati veće šanse da budu zadovoljni. Često rizik i potencijalni gubitak dohotka sprječavaju nezadovoljne zaposlenike da promijene posao. Ali važno je imati na umu da time što ne mijenjate posao kad vam dosadi zapravo ne izbjegavate nikakve troškove; to samo pretvara financijske troškove u troškove vašeg mentalnog i fizičkog zdravlja.
Izvor: 24 sata
