Kakvi odnosi s javnošću ne bi trebali biti
Prirodno je da se informiranje javnosti o vlastitom djelovanju i aktivnostima u vezi s tim provodi na način da se upotpuni dobra slika o sebi, da se jednoj ili više vrsta publika pruži uvid o pozitivnom djelovanju koje nije dostatno poznato kupcima ili korisnicima općenito te da se djeluje etično prema svojim djelatnicima.
Ipak disciplina odnosa s javnošću (public relation – PR) ne bi smjela biti usmjerena na isključivost oblikovanja lijepe slike o onome što nije istinski lijepo i što pokriva nedostatke nečijeg poslovanja.
Svagdašnje korporativno djelovanje na svim smjerovima i slojevima ukupnih aktivnosti čini zbroj dojmova koji u očima javnosti oblikuju o određenom subjektu relativno objektivnu predodžbu njegova identiteta. Zato je nužno trajno obavještavanje javnosti dobrim sadržajima, koji nisu u raskoraku sa stanjem u poslovnoj praksi.
Za primjer, funkcioniranje banke, supermarketa, turističke infrastrukture i slično uvijek je povezano sa (dobrim) stanjem na licu mjesta.
Ma koliko se nadležni djelatnici trudili prikazati da je njihova novčarska ustanova "naj" u zemlji, ili prezentirati siromašnu uslugu i nekonkurentne cijene kao prvoklasni događaj, kad dođe do prijepora s kupcima ili korisnicima, u medijima će okriviti svoje klijente jer im je bankomat progutao karticu "vlastitom krivnjom", pa zato moraju dugo čekati i posebno platiti novu. U slučaju "okršaja" na blagajni zbog krivo zaračunate robe najvećma će štititi svoje osoblje, jer je navodno kupac nešto krivo uradio ili shvatio. Prilikom pogrešno obrađene hotelske rezervacije greška je na gostu, jer on ne shvaća da se hotel još obnavlja pa i nije važno što ne će dobiti sobu s pogledom na more, itd....
U većini slučajeva, naši odnosi s javnošću su tu da "brane" nesposobnu i neorganiziranu upravu
Nažalost, svjedoci smo činjenice da u slučajevima nepoštivanja dobrih poslovnih običaja gotovo u pravilu prodavač proizvoda i usluga svaljuje krivnju na kupce. A potrebno je samo malo hrabrosti i priznati propust, što će u očima javnosti polučiti daleko veću korist nego "obrana" evidentnih vlastitih pogrešaka. Neki praktičari, pa i teoretičari, sve više naglašavaju pojam "kriznih odnosa s javnošću". 
Međutim, to je aktivnost koja se svodi na popravljanje narušenog imidža nakon poslovne zlorabe kupca (potrošača) ili previda uslijed više sile zbog koje su oštećeni korisnici. Zapitajmo se treba li uopće dopustiti da se slika korporativnih aktivnosti, djelomično ili u cijelosti, sroza na razinu kad je treba popravljati, "krpati". Naime, vrlo rijetko se tek slučajno dolazi u situaciju narušavanja dobrog odnosa s korisničkom javnošću, pa su negativni učinci u tim prilikama nepopravljivi i teško se vratiti na razinu bivšeg dobrog rejtinga. A cijenjeni poslovni subjekt i dobar brand ne simbolizira drugo nego ukupni dobar odnos prema kupcima (korisnicima).
Objektivna vrijednost poslovnog subjekta, uglednog branda i slično ustvari zavisi od stvarnog identiteta dotičnog predmeta ili pojave u konkretnoj praksi na licu mjesta. Javnost se ne može impresionirati paradnim ponašanjem radi stvaranja imidža po svaku cijenu. Još manje je uputno utapanje odnosa s javnošću u prodajne aktivnosti.
Treba shvatiti da odnos s korisničkom javnošću pokriva sve korporativne aktivnosti, pa još i više – od branda do logistike. Dakako, podrazumijevamo i etičnost u odnosima prema vlastitim namještenicima i razvoj dobrih međuljudskih odnosa. U tom smislu su odnosi s javnošću krovna funkcija koja kontrolira sve korporativne aktivnosti, pa i više od toga, jer javnost osjetljivo reagira na neprimjerenosti u ponašanju uprave i kad djeluje izvan aktualnog problema.
Umjesto "dekoriranja" imidža, treba pridavati poslovima odnosa s javnošću onu važnost koja im istinski pripada – od brige za kreiranjem i nadzora dobrog korporativnog identiteta do trajnog upoznavanja publike s korisnim činjenicama od obostrane koristi na objektivan način.
U slijedećem nastavku saznati ćete više o tome kakvi odnosi s javnošću trebaju biti te koje su zadaće djelatnika na poslovima za odnose s javnošću.
(V.K.)
Izvor:
