Radoholičari sebe često smatraju nezamjenjivima u svojoj tvrtci. Međutim, njihovi ih šefovi vjerojatnije smatraju neučinkovitima, a obitelj, ako uopće ikada i vidi "uredskog roba", živi s udaljenom, otuđenom osobom koja nema vremena za večeru, nogomet ili kino. Ugledni američki psihoterapeut dr. Bryan E. Robinson kaže da radoholičari pate od opsesivno-kompulzivnog poremećaja koji naziva "najbolje prikrivenom američkom ovisnošću". Ne radi se tu o dugom ostajanju na poslu, već o nesposobnosti da se osoba isključi. Sve je to pitanje ravnoteže, naglašava Robinson.
Radoholičari mogu biti žene i muškarci koji imaju slijedeće zajedničke osobine: stol prenatrpan projektima, uvijek nešto rade, zahtijevaju, stalno se nerviraju oko sitnica i tvrdokorni su perfekcionisti. U većini slučajeva nisu timski igrači, nisu dobri u delegiranju ovlasti i zadataka i obično se ponašaju kao da se sve vrti oko njih.
Vrijedan radnik utrčava u ured i obavlja složene zadatke učinkovito i dobro. Takvi ljudi se znaju opustiti i uživati u životu daleko od ureda, te provoditi vrijeme i dijeliti različite interese sa obitelji i prijateljima. No, radoholičar stalno razmišlja i govori o poslu, čak i kada je kod kuće ili s prijateljima. Rezultat toga je da njegova obitelj pati, a unatoč dugom ostajanju na poslu, učinkovitost se smanjuje.
Perfekcionizam uništava učinkovitost. Radoholičar će nepotrebno potrošiti mnogo vremena na projekt i često ga provjeravati prije nego što ga proslijedi dalje, kaže Robinson.
Nakon nekog vremena, poslodavci zapravo nemaju nikakve koristi od radoholičara. Vrijedni radnici rjeđe izostaju s posla nego radoholičari, razvijaju bolje odnose s ostalim zaposlenicima u uredu, pogotovo podređenima i učinkovitiji su.
Psihički znakovi radoholizma, dodaje Robinson, su česte glavobolje, umor, probavni problemi, bol u prsima, zadihanost pri najmanjem naporu, nervozni tikovi ili vrtoglavica. Također, neki od znakova, ističe Robinson, koji se mogu uočiti u ponašanju radoholičara su česte provale gnjeva, nemir, nesanica, poteškoće s koncentracijom, zaboravljivost, nemogućnost opuštanja, nestrpljivost te nagle promjene raspoloženja od euforije do depresije.
Pritisak poslovnih obveza ne stvara radoholičara ništa više nego što restorani s brzom prehranom stvaraju pretile ljude, ili barovi alkoholičare, kaže Robinson. Radoholika na dulji ostanak na poslu tjeraju njegove unutarnje potrebe. Naime, naglašava Robinson, radoholičari često dolaze iz disfunkcionalnih obitelji i naučili su da im ulaganje mnogo truda u posao pomaže da prevladaju tjeskobu oko ostalih dijelova svog života. No kao i opijanje i prejedanje i radoholizam samo maskira pravi problem i usput uzrokuje druge teškoće.
U mnogo slučajeva, pogotovo kada je radoholičar na menadžerskoj poziciji, njegov način upravljanja "čvrstom rukom" dovodi do toga da zaposlenici "izgore", poveća se broj izostanaka s posla, te tjeskoba zaposlenika, zbog čega padaju učinkovitost i produktivnost. Iako preciznih izračuna nema, procjenjuje se da neki fizički i mentalni problemi koji proizlaze iz radoholizma, američke kompanije stoje i do 160 milijardi dolara godišnje.
Mislim da bi ljudi trebali shvatiti da je ta pojava koja je svuda prisutna, opasna i loša. Može razoriti brak, štetiti djeci, a u ekstremnim slučajevima može biti završiti i samoubojstvom, ako ljudi ne potraže pomoć kako bi prevladali taj problem, zaključuje Robinson koji je osmislio i poseban kviz za one koji žele saznati jesu li možda radoholičari.
(T.B.)
Izvor:
Forbes
