Kako je broj žena svih dobnih skupina, na radnim mjestima diljem SAD-a, sve veći, a na nekima su i u većini, međugeneracijski odnosi između njih postaju sve krhkiji. Za razliku od svojih muških kolega, naime, žene s dužim radnim iskustvom i na višim položajima nisu sklone biti mentorice mlađim kolegicama.
Prije oko 40 godina, žene koje su ulazile u radnu snagu morale su se boriti za sebe u okruženju u kojem su dominirali muškarci, a danas svojim mlađim kolegicama nameću slične uvjete. Pripadnice generacije baby-boomerica (rođenih nakon Drugog svjetskog rata) mlađim kolegicama zamjeraju da su nemarne, a pripadnice generacija X (rođene između 1965. i 1980.) i Y (rođene nakon 1980.), starijim kolegicama zamjeraju to što im nisu od velike pomoći.
Naime, kako su tri generacije žena sada u potpunosti integrirane u radnu snagu, došlo je do jasnog generacijskog jaza između pripadnica generacije X i Y, te generacije baby-boomerica. Taj jaz negativno se odražava na sustav mentorstva, što ima i negativan učinak po produktivnost, koja se, zbog toga, smanjuje.
Neke starije žene smatraju da su njihove mlađe kolegice roditelji prerazmazili, pa se tako ponašaju i na poslu. Za razliku od svojih majki koje su svoj osobni život podredile karijeri, pripadnice generacije Y žele ostvariti bolju ravnotežu posla i privatnog života nego njihove starije kolegice.
S druge strane, mlađe žene smatraju da im njihove starije kolegice nisu od pomoći. Naime, prema nedavnom istraživanju američke organizacije Randstad, samo 53% žena izjavilo je kako je imalo priliku naučiti nešto od starijih kolegica. I zaista, starije žene često nisu sklone biti mentorice i voditi svoje mlađe kolegice. Prvenstveno zato što se boje da mlađe kolegice ciljaju na njihove položaje.
Starije žene često su se morale boriti za sebe i suočiti s mnogim problemima i izazovima u dominantno muškom okruženju, pa smatraju da bi i mlađe zaposlenice trebale učiniti to isto.
(T.B.)
Izvor:
Seniorscopie
