Jedan od razloga sporog razvoja mnogih zemalja Trećeg svijeta je i selidba njihovih stručnjaka u razvijene zemlje. Naime, svake godine u industrijalizirane zemlje svijeta doseli više od dva i pol milijuna ljudi iz zemalja u razvoju. A njih 35%, prema podacima Svjetske banke, ima fakultetsku naobrazbu.
Više je razloga zbog kojih dolazi do odljeva mozgova. Najčešće se spominje razlika u zaradama. Liječnici i medicinske sestre u Africi zarađuju vrlo malo, u odnosu na kolege u Americi. Međutim, moraju se u obzir uzeti i bolje šanse
za profesionalni uspjeh, kvalitetniji uvjeti rada, veća osobna sigurnost, izjavila je Dovelyn Agunias iz washingtonskkog Instituta za imigracije za Voice of America.
Peter Harris, direktor Instituta USA-Africa s Floride, govori o negativnim posljedicama ovakvog trenda: Riječ je o izvozu profesionalnog potencijala vlastitih studenata. To je jedan začarani krug: razvijeni osiguravaju kontinuirani priljev radne snage, koristeći se školskim sustavom siromašnih zemalja, u kojima na kraju radi sve manje stručnjaka.
Mađutim, postoje i pozitivne strane ove pojave. Tako neki analitičari tvrde kako zemlje koje imaju veliku porfesionalnu dijasporu imaju korist od svojih državljana u razvijenim zemljama koji novčano pomažu svojim obiteljima. Prema podacima Ujedinjenih naroda, svake godine iz razvijenih zemalja u zemlje Trećeg svijeta odlazi 90 milijardi dolara deviznih doznaka. No, unatoč tome, većina se stručnjaka slaže kako devizne doznake iz dijaspore ne mogu nadoknaditi gubitak koji nastaje sustavnim odlaskom fakultetski obrazovanih ljudi.
Pošto neke razvijene zemlje poput Australije, Kanade i SAD-a stvaraju imigracijske sustave koji se temelje na selekciji najstručnijih, očekuje se i eskalacija ovog trenda.
Potencijalno rješenje ovog problema vidi se u prijedlozima nekih stručnjaka da razvijene zemlje uvedu programe za gostujuće stručnjake koji bi se nakon stanovitog vremena, iskusniji i imućniji, vraćali u svoje domovine.
(V.B.)
Izvor:
VoA
