Britanskim radnim mjestima u posljednje se vrijeme proširila "zaraza" neprestanog rada i do 60 sati tjedno. Zaposlenici se zdušno bacaju na posao u gotovo opsesivnom pokušaju povećanja produktivnosti, potpomognuti tehnologijom pomoću koje su uvijek dostupni i "uključeni".
Neki izvještaji upozoravaju na grupe "ovisnika" o radu koji staklenog pogleda lutaju uredima britanskih tvrtki i otkrivaju da poznata ustanova za detoksikaciju Priory, u kojoj su bile gotovo sve poznate osobe, čak nudi i program odvikavanja od posla u 12 koraka.
No neki smatraju da takav intenzivan rad uopće nije loš te omogućuje zaposlenicima da budu učinkovitiji na poslu i da im ostane više vremena za privatni život. Predani radnici se s time slažu jer to zaposlenicima zapravo omogućava da imaju više, a ne manje vremena. Oni su, za razliku od radoholičara, ispunjeni i sretni, te uopće ne žele raditi drugačije.
Međutim, iako možda tako izgleda, u tvrtci Zopa u kojoj se radi na takav način, to ne shvaćaju olako. Kada su osnivači odlučili pokrenuti tvrtku angažirali su tim stručnjaka koji su s njima živjeli tijekom tjedna, pratili ih na posao, u trgovinu, kino ili kafić, kako bi otkrili što ih pokreće i to u svim aspektima života
To je zato što, ne samo da su pojedinci različiti jedni od drugih, nego se i njihov karakter i potrebe mijenjaju s ulogom u kojoj trenutno jesu, objašnjava osnivač tvrtke James Alexander. Uzimajući u obzir ta saznanja uz popratnu analizu stručnjaka, u Zopa-i su zaključili da je došlo do temeljnog preokreta u tome kako ljudi određuju životne prioritete.
Sve je veći broj ljudi koji žele biti više samostalni i oslanjati se isključivo na svoje snage, kaže Alexander. Oni jednostavno ne vjeruju vladi da će im redovno isplaćivati mirovinu, ne vjeruju u posao za cijeli život i odbijaju živjeti kao njihovi roditelji koji su često bili robovi sigurne plaće. Žele živjeti izražajnijim i ispunjenijim životom. Zbog toga je sve više "slobodnjaka" i onih s prihodima iz više izvora. Ljudi žele biti angažirani u onome što rade i privređivati svojim talentom, naglašava Alexander.
Nakon što su više od desetljeća kompanije svoje napore usmjeravale ka "njegovom kraljevskom veličanstvu Klijentu", sada uvelike počinju shvaćati da postoji novi pretendent na tu poziciju – zaposlenik.
Zaboravite na fleksibilno radno vrijeme, opuštene petke (kada zaposlenici na posao odjeveni po svojoj želji) i omogućavanje zaposlenicima da jednom tjedno rade od kuće. Dovoljno je obratiti pozornost na, na primjer, Google da bi se dobila potvrda kako se način rada iz temelja mijenja. I kao što su one tvrtke, koje u posljednjih 10 godina nisu na vrijeme shvatile kolika moć leži u rukama klijenata, "izletjele" s tržišta, istu sudbinu bi mogle doživjeti one koje propuste shvatiti moć zaposlenika.
Dr. Tim Osborn Jones s Henley Management Collegea, smatra da je taj trend uvjetovan generacijski, a dijelom i rastućim nedostatkom kvalitetnih i dobro osposobljenih radnika. Ako ste upravo diplomirali menadžment i imate 22 do 25 godina, koliko je vjerojatno da ćete pristati na 40 godina rada od 9 do 17, bez pauza. Mislim da predani radnici oni od posla traže samoispunjenje, više nego novac, kaže Osborn Jones.
Oni su usmjereni više na zadatak nego na ulogu, i daju sve od sebe za poslovni projekt, no tada uzimaju pauzu i putuju po svijetu. Onaj tko se bavi bungee jumpingom vjerojatno će jednako predano obavljati i svoj posao, no samo ako mu posao ne smeta da nastavi sa svojim hobijem, naglašava Osborn Jones.
Na visokokompetitivnom tržištu gdje su ljudi jedno od ključnih sredstava svake kompanije, ako se poslodavci ne prilagode tim novim načinima rada, propustit će "zagrabiti" iz važnog bazena talentiranih ljudi. Dobra vijest za male i srednje poduzetnike je da su oni u najboljem položaju da redefiniraju uvjete rada za zaposlenike, jer ne zapošljavaju mnogo radnika. Danas više nije sve u plaći, već u tvrtkinom "brandu zapošljavanja", napominje Osborn Jones.
Sve više zaposlenika pristaje predano raditi neko vrijeme, ali nakon toga žele duži odmor. Načini upravljanja ljudskim resursima trebali bi se tome prilagoditi. Radi se o tome da se ide za time da se shvati gdje leži energija zaposlenika, zaključuje direktorica odjela za upravljanje ljudskim resursima tvrtke Bromsford Housing Group, Marianne Skelcher.
(T.B.)
Izvor:
Guardian
