Prema posljednjem popisu, onom iz 2001., obrazovna struktura stanovništva iznad 15 godina bila je sljedeća – 3% bez ijednog razreda osnovne škole, 16% imalo je 4 razreda, 23% osnovnu školu, 47% srednju, a 12% višu i visoku školu. Istraživanje Svjetske banke iz kolovoza 2006. vrlo je slično - osnovna škola 40%, srednja 42,6%, a viša i visoka 12%.
Poduzeća i ustanove, kaže dr. Sveto Marušić sa Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, raspolažu s prilično slabašnim "materijalom" za predstojeću međunarodnu razvojnu utakmicu. Zabrinjavaju i stajališta prema obrazovanju koji ne obećavaju veće zaokrete, a ni mogućnost da će zaposleni biti previše entuzijasti i učiti uz rad.
U objašnjenju stajališta prema učenju dr. Marušić podsjeća na pet studija. U studiji iz 1975. Ekonomski institut u Zagrebu dobio je podatak da 40,1% zaposlenih uči uz rad što je tada bio dobar i europski prosjek.
Godine 1999. sličan uzorak pokazao je da se uz rad obrazuje 11,5% zaposlenih. Zbog napretka tehnike, komunikacija, znanja općenito, kaže dr. Marušić, očekivan je znatno viši postotak, a on je drastično pao. Nakon 2000. godine stanje se popravlja, ali na žalost ne previše.
U drugoj studiji iz 2005. u kojoj su se istraživali glavni problemi građana, škola i znanost doslovno su za njih bili zadnja briga. Najviše su ih mučili nezaposlenost i nizak životni standard, zatim mito, korupcija, politički problemi, izlaz u EU, pretvorba, nemoral, zdravstvo, droga...
U trećoj studiji, prije nekoliko godina, Ekonomski institut izvršio je istraživanje rangova motivacijskih faktora na nacionalnom uzorku. U prvom redu na rad ljude potiče plaća, zatim dobri rukovodioci, međuljudski odnosi, prihvaćanje kolega, stalnost i sigurnost posla, zanimljiv posao, odgovornost, uvjeti rada, potvrđivanje sposobnosti, napredovanje, a tek na 11. mjestu bilo je obrazovanje uz rad. Iza toga još su status (imidž poduzeća) i sudjelovanje u dobiti.
U petoj studiji Ekonomski institut je sudjelovao na velikom projektu u Kini, Izraelu, Njemačkoj i Hrvatskoj (200 poduzeća) da bi se utvrdilo koji su elementi najvažniji u prihvaćanju promjena i konkurentnoj sposobnosti poduzeća. Zajednički elementi za sve zemlje u uzorku bili su: dobri rukovoditelji, obrazovanje, kultura poduzeća, informatika i komunikacije.
Je li toga svjesno naše školstvo, pita se Marušić te dodaje: "Reformira se već veoma dugo i osnovnu i srednju školu, na fakultete uvodi 'Bolonju', mnogo se mijenja, sve ide prema pozitivnome, ali prilično sporo."
Na pitanje reagiraju li poduzeća vlastitim programima obrazovanja, Marušić odgovara: "Poduzećima sva istraživanja kazuju da sa škola i fakulteta još neko vrijeme ne mogu u potpunosti dobiti suradnike koji će zadovoljiti njihove tehničke, poduzetničke i menadžerske potrebe, a da se s njima posebno dopunski radi.
Tvrtke se razvijaju brže od školstva. Zato one moraju istoga časa startati s 'bypassom' i organizirati vlastito interno obrazovanje za dopune profila, promjene znanja i tehnika i slično", zaključuje Marušić.
(T.B.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
