Prije 50-ak godina žene uglavnom nisu bile zaposlene. Brinule su se o kućanstvu koje je najčešće dijeljeno sa suprugovim roditeljima i rađale su djecu.
Školovanje je bio privilegij za rijetke. Samo 0,4% žena i 1,4% muškaraca imalo je u to vrijeme visoku stručnu spremu, čak 95% žena završilo je samo 4 razreda osnovne škole ili još manje od toga, a svaka četvrta bila je nepismena.
Suvremena hrvatska obitelj potpuno je drugačija. Brak se sklapa mnogo kasnije, a za dijete se odlučuju tek na pragu trećeg desetljeća.
Ipak, oba roditelja rade. Za razliku od svojih baka i djedova, umjesto četiri ili manje godina, u školskim većina ih provodi barem 12.
Broj visokoobrazovanih žena povećao se 30-ak puta – trenutačno ih u cijelom društvu ima 11,2%, a u dobi od 24 do 44 godine svaka peta ima fakultet.
Zanimljivo je da su za čak 50% premašile broj visokoobrazovanih muškaraca. Naime, u dobnoj skupini od 25 do 34 godine 20% žena ima visoko obrazovanje, za razliku od samo 14% muškaraca.
Usporedbe radi, 1960. godine na hrvatskim je fakultetima diplomiralo 2,5 puta više muškaraca. Danas žene čine 50% sudaca Vrhovnog suda, 65% općinskih sudaca i 58% svih liječnika.
Obitelj, kao najpromjenjivija institucija društva, u Hrvatskoj je evidentirana za vrijeme Drugog svjetskog rata. Dotad je samo 50% stanovništva bilo zaposleno i većina se bavila poljoprivredom.
Nakon rata, 50-ih godina, kod nas kreće prisilna transformacija u industrijsko društvo, poznata kao 'idolatrija tvorničkih dimnjaka', koja je u razvijenim društvima trajala stotinjak godina.
(A.T.)
Izvor:
Jutarnji list
