Tijekom predavanja na jednoj konferenciji, Lars Dalgaard, direktor SucessFactorsa, jedne od najbrže rastućih softverskih kompanija na svijetu, nabrajao je čimbenike koji su bili ključni za njegov poslovni uspjeh te posebno istaknuo kako je bitno ne zaposliti - "kretena", pri čemu je mislio na nepristojne, neuljudne i bezobrazne osobe.
Kako bi bar donekle riješili ovaj problem, u SucessFactorsu od novih suradnika zahtijevaju na pridržavanju 14 pravila poslovnog ponašanja. Posljednje, 14. pravilo, zapravo je izjava kojom svaki budući djelatnik tvrtke obećava kako "će biti dobar poslovni kolega, a ne gnjavator i kreten".
Iako od svojih djelatnika ne traži da budu idealne osobe, očekuje se da se osoba ispriča nakon što reagira na neprikladan način, upravo u toj isprici i jest tajna kreiranja ugodne atmosfere na poslu, s obzirom na to da je nemoguće uvijek biti veseo, miran, nasmiješen i dobrohotan.
S njegovim se mišljenjem slaže i psihologinja Ana Karlović, koja tvrdi kako smo svi bar ponekad prema suradnicima bili neljubazni, nepristojni ili bezobrazni i kako je u tom slučaju nužno iskreno se ispričati.
Iako narušavanje odnosa najčešće počinje malim znakovima, Karlović objašnjava kako se ljudi s vremenom počinju izbjegavati, a neprikladno i nasilno ponašanje pojedinih djelatnika dalje će se razviti u sve veće nezadovoljstvo članova tima i sumnju u upravu tvrtke zbog takvog ponašanja.
U konačnici, dolazi do pada motivacije za rad, kvalitete samog posla, a situacija se održava i na komunikaciju s vanjskim korisnicima, dok se u ekstremnim slučajevima pojavljuju i učestalija otvaranja bolovanja te odlasci s radnog mjesta.
"Ohrabruje što neke, iako još uvijek rijetke, uspješne svjetske kompanije počinju redefinirati svoje poslovanje na način da više ne stavljaju na prvo mjesto klijente, već svoje zaposlenike i njihovu dobrobit", dodaje Karlović, objašnjavajući kako su u takvim tvrtkama poslodavci "svjesni da sve započinje unutar same organizacije i da sve što se događa unutar nje utječe na njezin uspjeh".
Osim što teško uspijevaju regrutirati nove talente i teško zadržavaju najbolje, najučinkovitije i najefikasnije kadrove, tvrtkama koje među zaposlenima imaju osobe nasilnog ponašanja, slabi i ugled među klijentima, što se održava i na povjerenje investitora, a patit će i inovativnost te kreativnost djelatnika koji su žrtve nasilnika.
Stoga bi takve osobe bilo najbolje prepoznati što je ranije moguće, ali psihologinja Karlović objašnjava kako ne postoji neki magični test ili univerzalni način kojim se prepoznaje osoba sklona emocionalnom nasilju i nekolegijalnom ponašanju.
Izvršni direktor website-a MojPosao Kristijan Pakšec, vjeruje kako je odabir kandidata za radno mjesto strateški segment poslovanja kojem poslodavac treba posvetiti vrijeme. Ako je već odabrao osobu koja svojim crtama ličnosti i drugim osobinama ne odgovara sustavu, teško je očekivati da će ju uspjeti preodgojiti.
"Postoje različiti alati kojima možemo provjeriti hoće li se kandidat uklopiti, no najčešća su dva: poslovni intervjui na kojima možemo postaviti situacijska pitanja i vidjeti reakciju osobe i profesionalni psihološki testovi koji definiraju i osobine ličnosti kandidata", objašnjava Pakšec i dodaje kako ništa od navedenog nije potpuno pouzdano, no u najvećem broju slučajeva uvelike pomaže.
Dobar intervju recept je koji preferira i Ana Karlović, jer njime poslodavac može saznati više o prijašnjem radnom iskustvu pojedinca, kao i o vrijednostima te karakteristikama te osobe.
Potencijalni emocionalni nasilnici mogu već prilikom razgovora za posao iskazivati grubost, aroganciju, neosjetljivost, nepoštovanje sugovornika, neprimjereno se šaliti, davati seksističke izjave. To se naročito očituje u kontaktu s osobama za koje oni procjenjuju da su niže pozicionirane po kriteriju moći - tu se "razmaše" agresivnost, jer se ne boje posljedica.
Kristijan Pakšec ističe kako i eventualni regionalni čimbenici, pa čak i priroda posla kojim se tvrtka bavi, mogu utjecati na to koliko će nečije ponašanje drugima biti prihvatljivo.
Ono što je ipak jednako svugdje, objašnjava Pakšec, jest da nasilni djelatnici imaju lošu komunikaciju s kolegama s posla, teže izvršavaju timske zadatke ili se često pri razgovoru s njima stvaraju emotivne petlje na koje se nepotrebno troši energija. Takve osobe mogu sustavno raditi na "miniranju" sustava radi osobnih interesa i igrati različite "uloge" prema različitim ljudima.
(V.K.)
Izvor:
Jutarnji list
