Tradicionalni radni dan od 9 do 17 sati, u Velikoj Britaniji polako postaje stvar prošlosti, pokazalo je istraživanje koje je proveo tamošnji Centar za ekonomiju i poslovna istraživanja (Centre for Economics and Business Research – CEBR).
Naime, istraživanje je pokazalo da trećina britanskih zaposlenika svoj posao obavlja izvan "regularnog" radnog vremena. Večernje i noćne smjene, čini se, više nisu "rezervirane" samo za konobare, barmene i čuvare, jer čak 58% radnika u proizvodnji, polovica trgovaca i 36% menadžera, u današnje vrijeme dio svog posla obavljaju od 17 do 9 sati, otkrilo je istraživanje.
Chris Pilling, izvršni direktor tvrtke First Direct koja je naručila istraživanje, smatra da što se tiče radnog vremena nužno mora doći do promjena, jer potrošači zahtijevaju usluge koje će im biti na raspolaganju 24 sata dnevno.
"Ljudi vole imati mogućnost platiti račune nakon što su odgledali svoju omiljenu večernju sapunicu i obaviti tjednu kupovinu nakon što su djecu pospremili u krevet", naglašava Pilling.
"Poslovanje se, također, sve više istovremeno odvija u različitim vremenskim zonama, čime se omogućuje non-stop usluga", ističe direktorica ljudskih resursa britanske udruge poslodavaca CBI, Susan Anderson.
"Sve više poslodavaca zaposlenicima nude fleksibilno radno vrijeme, jer im to omogućava da usklade posao s ostalim obiteljskim odgovornostima – brigom za djecu ili starije, a istovremeno pomaže u motiviranju i zadržavanju dragocjenih zaposlenika", dodaje Anderson.
No, sindikati tvrde da te na te promjene više utječu nadređeni koji vrše pritisak na zaposlenike da ostanu na poslu i nakon radnog vremena. Istraživanje jednog od najvećih britanskih sindikata – TUC, pokazalo je da prosječan britanski zaposlenik godišnje odradi neplaćenih prekovremenih u vrijednosti od 4.800 funta.
Velika Britanija jedina je članica EU u kojoj svi radnici mogu raditi dulje od propisanih 48 sati tjedno, s 13% zaposlenika koji tako i rade. Također, stalno zaposleni Britanci prosječno rade najviše sati tjedno u Europi – 43,5, u usporedbi s prosječnih 39,9 u Njemačkoj i 38,2 u Francuskoj.
Savjetnik sindikata TUC, Paul Sellers smatra da bi se zaposlenici trebali oduprijeti poslodavcima koji zahtijevaju da na poslu ostanu dulje od regularnog radnog vremena.
Također, Sellers ne smatra da "oslobađanje" od radnog vremena od 9 do 17 sati znači prijelaz ka fleksibilnom radnom vremenu koje će zaposlenicima omogućiti da postignu bolju ravnotežu poslovnog i obiteljskog života, jer ih "24-satna ekonomija" zapravo sprječava da rade onda kada im najviše odgovara.
No, interes za fleksibilnim radnim vremenom je velik. Nedavno izvješće pokazalo je da bi 20% zaposlenika željelo tako raditi, a dodatnih 18% željelo bi raditi od kuće, no nemaju tu mogućnost. S druge strane, iz udruge poslodavaca CBI kažu kako se 90% zahtjeva za fleksibilnim radnim vremenom odobrava.
Također, kako navodi Stephen Overell iz organizacije Work Foundation, fleksibilno radno vrijeme je još uvijek "luksuz manjine", jer ne odgovara svima. "Ako se morate brinuti o djeci, određeno radno vrijeme će vam biti vrlo važno. Tu je zapravo najvažnije imate li izbor ili ne", zaključuje Overell.
(T.B)
Izvor:
BBC
