Zaostajanje plaća u odnosu na gospodarski rast i stanje u slovenskom gospodarstvu potencijalni je izvor socijalnih frustracija koje se za sada iskazuju samo u smanjenoj potpori vladi, ocjena je koju je u razgovoru za ljubljanski "Dnevnik" iznijelo više psihologa i sociologa.
Prema službenim podacima, u prvom kvartalu ove godine Slovenija je zabilježila gospodarski rast od čak 7,2% u odnosu na lani, poduzeća su čisti profit povećala skoro za četvrtinu, ali su plaće porasle samo za 2 posto.
To može, uz rastuće socijalne razlike i inflaciju nakon uvođenja eura početkom godine, biti problem za sadašnju vladu, kojoj su se na samom početku njena mandata sindikati suprotstavili kada je pokušala uvesti neke socijalne i porezne reforme, po uzoru na Slovačku i baltičke države, kako bi povećala gospodarski rast i poduzetništvo te privukla strane investicije.
"Velik raskorak između povoljnih ekonomskih pokazatelja i skromnog rasta plaća izaziva socijalne frustracije, a ogorčenje se može pokazati u društvenoj apstinenciji, pa i bojkotiranju izbora", tvrdi sociologinja Mirjana Ule s Fakulteta društvenih znanosti u Ljubljani.
"Ako plaće ne budu pratile ekonomske rezultate, ljudi će manje raditi, po poznatoj uzrečici: Nitko me ne može tako slabo platiti koliko ja mogu slabo raditi", tvrdi psiholog Marko Polič s Filozofskog fakulteta.
Poslodavci se pak protive nastojanju sindikata da plaće počnu rasti istom stopom rasta produktivnosti jer bi to, kako navode, bitno smanjilo njihovu konkurentnost na stranom tržištu. Prema njihovim podacima, troškovi radne snage u Sloveniji su zadnjih sedam godina porasli za dvije trećine, iako trošak rada u slovenskom gotovom proizvodu još uvijek iznosi polovicu talijanskog i samo trećinu danskog ili finskog.
Profesor Ekonomskog fakulteta u Ljubljani Sašo Polanec, koji sudjeluje u vladinom strateškom vijeću za reforme, tvrdi da je iluzija da se slovenske prosječne neto plaće od nešto preko 800 eura mogu preko noći približiti plaćama u Austriji, čije gospodarstvo ima 50% veću produktivnost.
Takav bi potez bio moguć samo u socijalizmu, a u sadašnjim prilikama samo tako da se država skoro u cijelosti odrekne poreznih prihoda ili poveća proračunski deficit na 25% nacionalnog proizvoda, koji bi onda dostigao razinu ukupnog akumuliranog javnog duga, pojašnjava Polanec.
Čini se da su podaci o raskoraku prosječnih plaća i visokih nagrada koje se isplaćuju u upravnim i nadzornim odborima poduzeća u većinskom ili djelomičnom vlasništvu države i jedan od važnih uzroka pada popularnosti sadašnje vlade desnog centra, koja je tijekom izbora 2004. kritizirala prijašnju vladu upravo navodima da ulazak u EU nije rezultirao boljim plaćama većine stanovništva.
(Hina)
