Žele li što bezbolnije prebroditi nedostatak kvalificirane radne snage, industrijalizirane će zemlje morati provesti brze reforme kako bi zadržali starije radnike i reintegrirali ih u nove procese proizvodnje, navodi se u novoj američkoj studiji.
U studiji se navodi kako je 1997. godine 30% radnika u zemljama skupine G7 bilo staro 50 ili više godina, a ta će se brojka do 2017. povisiti na oko 40 posto.
Istovremeno, broj radno sposobnih osoba u dobi od 15 do 49 godina, u razdoblju od deset godina snizit će se sa 51% na 44 posto.
Studijom koju je provelo Američko udruženje umirovljenika (AARP), analiziralo se kako će vodeća svjetska gospodarstva odgovoriti na izazov starenja radne snage, a uključivala je reakcije Vlada, poslodavaca te 8.200 zaposlenika diljem zemalja skupine G7.
Studija otkriva kako 51% ispitanih zaposlenika u dobi iznad 50 godina kroz slijedećih pet godina odlazi u mirovinu, dok još 18% njih razmišlja o umirovljenju.
Ukoliko pak svi ti radnici tijekom pet do deset godina odjednom odu u mirovinu, gospodarstva zemalja će se suočiti s neviđenim odljevom znanja i talenata. Upravo je zato reintegracija starijih u nove procese, jedan od načina sprječavanja odljeva znanja.
Autori smatraju kako su Kanada, Velika Britanija i Sjedinjenje Američke Države najspremnije odgovoriti ovakvim izazovima, dok se Njemačka i Francuska nalaze na dobrom putu. Upozorava se također kako se Italija i Japan moraju više posvetiti pronalasku alternativnih rješenja za nadomjestak stanovništva koje stari velikom brzinom, dok su stope nataliteta izuzetno niske.
Nadalje, više od 60% zaposlenika smatra kako je dobna diskriminacija glavna prepreka stvaranju novih radnih mjesta, a tek ih je 38% istaknulo kako njihov poslodavac prihvaća zaposliti starije radnike.
Općenito, tek 30% zaposlenika smatra kako njihov poslodavac ima jasno razvijenu strategiju zapošljavanja starijih radnika, dok u Italiji i Njemačkoj takvo mišljenje ima njih 13 posto.
(V.K.)
Izvor:
EurActiv
