Veselite li se više ponedjeljku i novim i uzbudljivim izazovima na poslu, ili jedva čekate petak poslijepodne?
Jeste li tip osobe koja se raduje kraju tjedna već u srijedu jer su još dva dana do vikenda? Ako je odgovor potvrdan, pripadate onoj skupini ljudi koji u svom poslu propuštaju nešto vrlo važno - strast.
Strast prema poslu koji radite mnogo je jači osjećaj nego kad samo volimo posao koji radimo. Kad je u pitanju strast, jedva čekamo otići na posao, vrijeme na poslu nam proleti da ne primijetimo i ostajemo prekovremeno ne zato što smo zatrpani poslom već stoga što smo zaboravili vrijeme od silnog uživanja u poslu.
Kad u njemu istinski uživamo, svoj posao obavljamo mnogo bolje, a što strasnije u njega vjerujemo, to smo predaniji u nastojanju da ostvarimo određeni projekt. Nad time bi se trebao zamisliti svaki poslodavac koji sanja o većoj učinkovitosti i boljoj zaradi svoje tvrtke.
Mnogo je onih koji posao smatraju samo sporednom stvari koja im osigurava egzistenciju, a na tržištu rada gdje je teže pronaći posao, takva su očekivanja sasvim logična. No logika koju je na žalost preuzeo i velik dio poslodavaca vrlo je opasna i dugoročno gledano može ozbiljno ugroziti egzistenciju čitavih tvrtki.
Uživanje u poslu može se praktički usporediti s uživanjem u bilo kojem hobiju koji nas zabavlja, bavljenjem sportom ili šopingom. Psiholozi tvrde da uživanje može biti jednako, ako se poklopi dobra organizacijska struktura tvrtke u kojoj radimo i dobro iskorišten osobni potencijal.
Poslovni psiholog Boris Blažinić, ravnatelj Instituta za kvalitetu i razvoj ljudskih potencijala, tvrdi da je strast prema poslu veoma važna za profitabilnost tvrtke, no nepravedno je zanemarena i svaka ozbiljna tvrtka trebala bi razmotriti kako razjariti strasti među svojim zaposlenicima. No Blažinić upozorava da proces nije nimalo jednostavan i da treba uložiti mnogo truda da bi se vidjeli rezultati.
"Strast i entuzijazam u poslovanju važni su jer potiču motivaciju zaposlenika te time podižu učinak, pa tako i profit. Ulaganje u bilo kakvu edukaciju i treninge zaposlenika bačen je novac ako nemate sustav koji raspiruje entuzijazam", tvrdi Blažinić.
Ukratko, entuzijasti se stvaraju i preživljavaju samo u poticajnim organizacijskim strukturama u kojoj je važna motivacija svakog pojedinca, u kojoj vrijednosti nisu deklarativne i nametnute, te u kojoj radnici poznaju viziju tvrtke i osjećaju se dijelom te vizije.
Blažinić pojašnjava da treba početi od vizije koju potom treba znati spuštati do svih razina, do posljednjeg zaposlenika tvrtke. Svi trebaju znati zašto rade ono što rade, s kojim ciljem, i koje su mu kompetencije.
Potom treba znati postaviti kulturu u kojoj je jasno naznačeno što je poželjno, a što nepoželjno ponašanje, imati dobro razvijen sustav nagrađivanja pri čemu je jednako važno nagrađivanje pojedinaca i kolektivno nagrađivanje.
Blažinić dodaje kako bi bilo idealno kad bismo s rođenjem dobili i upute za korištenje.
"U njima bi jasno stajalo kojim talentima raspolažemo i kako ćemo na najbolji način iskoristiti svoj potencijal. Bilo bi idealno izabrati školu koja će to iz nas izvući i definirati ono što nas motivira, odnosno što će kod nas izazvati strast. Potom bi samo trebalo ponuditi svoj intelektualni kapital tvrtki koja će to moći najbolje iskoristiti, i strast je zajamčena", zaključuje Blažinić. (V.K.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
