Share
Tweet
Share
Pošalji prijatelju

Vještina prezentiranja: Moć tišine

I Vaš razgovor za posao je – prezentacija!

Prezentacijom se može nazvati puno različitih događaja: čitanje Ivice i Marice djetetu pred spavanje je prezentacija, Vaš razgovor za novi posao također.

Prezentacija je prastara metoda informiranja i uvjeravanja. Vrlo često čini razliku u zadržavanju kupaca, impresioniranju korisnika ili tijekom karijere. Izvrsnost u ovoj vještini pomoći će Vašem uspjehu na tržištu rada!

Razmišljate li o svojoj prezentaciji, vjerojatno Vam se misli vrte oko pripreme strukture, vizualne dorade, elemenata uručaka (hand-outs), nezgodnih pitanja i Vaših odgovora...

Umjesto da se samo koncentrirate na to što ćete, kako i kada REĆI, pokušajte razmisliti i o upotrebi TIŠINE, kao moćnog neverbalnog alata predstavljanja.

Najteža komunikacijska vještina je upravo tišina. Zahtijeva samodisciplinu i samopouzdanje. Tišinom ste ovladali onda kada se osjećate samopouzdano i u tišini i u neizvjesnosti.

Zašto je upravo tišina tako moćan alat komunikacije? Jednostavno zato što većina ljudi ne podnosi dobro vakuum tišine...Kada pomislite o tišini tijekom prezentacije, zašto je prva asocijacija "neugodna tišina"?

Promotrite malo situacije pregovaranja: obično je snaga na strani onoga tko manje govori. Tko je razgovorljiviji pruža puno više informacija i ustupaka, zar ne? Pouka: kada ste jednom utvrdili svoju poziciju – ne brbljajte!

Publika će Vas pažljivije slušati tijekom prezentiranja ako u izlaganje smisleno uključite i pauze govora.

Na primjer, kakav je efekt pauze neposredno prije iznošenja važnoga podatka? Raste iščekivanje! Ako pauzu primjenite u trenutku neposredno nakon toga, dajete publici mogućnost da prihvati izneseno.

Kao govornik trebate znati da Vas publika ili sluša ili razmišlja o tome što govorite – ne baš oboje istovremeno. U trenutku kada želite da publika razmisli o Vašoj ideji, napravite pauzu!

Korištenjem tišine pokazujete i svoje samopouzdanje. Da li ste primjetili na vlastitom iskustvu da one koji neprestano govore doživljavamo kao nervozne osobe, s nedostatkom samopouzdanja ili pravih odgovora na eventualna pitanja?

Zamislite da se obraćate zainteresiranoj publici u prepunoj dvorani. Iznenada – praznina! Zaboravili ste što ste upravo rekli i što trebate reći nakon toga. To Vam se može dogoditi i ako često govorite u javnosti. Sigurno ste vidjeli druge u sličnoj situaciji: zbunjenost, zamuckivanje, hladan znoj, čak i ispričavanje.

Što je najbolje napraviti?
Nastojte ostati smireni, pogled usmjerite na svoju publiku, zaustavite se i – nasmiješite. Ako popustite panici, pobjeći će Vam misli. Kada se nasmiješite, publici djelujete samopouzdano, povratna pozitivna informacija od publike može pomoći da uhvatite svoj slijed misli!

Užasavaju li Vas govornici koji koriste "poštapalice"? Uhvatite li sami sebe u popunjavanju pauza nastalih zbog razmišljanja o temi s "ovaaaaj", "eeeee", "dakleee" i slično? Nije lijepo čuti, ali je lijepo da se problem može riješiti treningom, vježbom i s malo upornosti.

Ako ste primjetili da se u govoru služite „poštapalicama“ – vježbajte njihovu zamjenu pauzama! Ionako ih koristite bez nekog značenja, kao dobitak na vremenu, kao poveznicu između dvije teme. Publika će Vas pažljivije slušati nego kad je iritirate upotrebom „"ovaj mislim da ovaj...".

Charles de Gaulle je izjavio: "Tišina je ultimativno oružje moći". Prisjetite se ove izjave u trenutku kada Vam je moć potrebna! U sljedećem članku pročitajte odgovore poslovnih trenerica na vaša pitanja!

MojPosao koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda stranice slažete se sa korištenjem kolačića o kojima možete pročitati više.