eBizMags donosi intervju sa gospodinom Zoltanom Baracskaijem, koji je napisao 14 knjiga o poslovnom odlučivanju, te je kreator sintagme f-doba. Pročitajte što gospodin Baracskai misli o DoctuS© expertnom sustavu kojeg je razvio njegov tim, ali i o poslovnom odlučivanju, liderstvu, edukacijskim sustavima, upravljanju znanjem, MBA titulama te o dobu koje nas tek čeka – f-dobu.
Cijeli vaš razvojni put bio je vezan uz područje srednje i istočne Europe, od Vojvodine, preko Bosne i Hercegovine i Hrvatske do Mađarske. Koliko vas je to regionalno iskustvo definiralo? Zašto se niste odlučili na odlazak na "zapad"?
U početku karijere manje sam bio Balkanac. Moj majstor prof. Ladislav Kun je bio orijentiran ka kvantitativnim metodama, što je značilo da sam sedamdesetih bio u žiži zbivanja višekriterijskog (MCDM) pristupa. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih sam također bio "trendi" s ekspertnim sustavima. Tek posljednjih desetak godina sam "smekšao" i krenuo ka misaonom procesu donositelja poslovnih odluka. To više nije svjetski mainstream. No, možda i ovo nije točno kada pogledam Gladwellov prodor na listi top 50 thinkers. Godišnje otprilike jednom odem na neku jaču konferenciju u SAD. Velika je razlika između mene i američkih drugoligaša u tome što svoje stavove ne pokušavam dokazivati na nekom uzorku. Balkanac sam i ne trudim se biti Amerikanac. Može se to tumačiti kao kognitivna disonanca, ali to ne mijenja moj identitet.
Danas ste jedan od vodećih autoriteta iz poslovnog odlučivanja. Koliko su zamisli primjenjive u svakodnevnim situacijama, posebno ako uzmemo u obzir brzinu suvremenog poslovanja u kojoj se od menadžera očekuje da dnevno donese nekoliko desetaka poslovnih odluka?
Tek sam u posljednje vrijeme shvatio "utjecaj Podravkine kokošje juhe". Od 1957 godine je i s ove strane "berlinskog zida" počeo instant život, tj. sve smo počeli pripremati za sedam minuta kao kokošju juhu. Velika je promjena počela tek u ovom mileniju, kada je tvrtkama kćerima iz srednje Europe i zapadnog Balkana, "zapadna majka" olakšala život. Naime, sve je više "skladišta", "štedionica" i "pogona za montažu" koji su kastrirani od donošenja strateških odluka. Sve se više očekuje izvršavanje zadataka po dobivenoj špranci, a odluke su negdje drugdje.
U vašoj knjizi "Majstor i kalfa" navodite sintagmu "Ne možeš učiti i studirati istodobno". Što najviše zamjerate školskom sustavu u Hrvatskoj?
Hm, tražite od mene da upucam autogol. Da validiram svoje poslodavce. Hajmo! Ja sam jedan od malobrojnih pristalica "Bologne". No, žurim se dodati: temeljnog dokumenta. Hoću reći da duboko vjerujem u potrebu mobilnosti studenata – što je bila jedina preporuka tog dokumenta. No koliko jesam pristalica mobilnosti studenata toliko sam protivnik onoga u što se ta ideja pretvorila. Nisam za ukidanje predavanja i usmenog ispita. Tu ima još nešto izuzetno važno. Naime, današnji osamnaestogodišnjaci žele biti punoljetni jedino kada se radi o polaganju vozačkog ispita i ne žele ni započeti stvaranje obitelji, niti započeti karijeru kao što su to željeli njihove bake i djedovi. Iz ovoga slijedi da bachelor razina postaje "drugi vrtić" gdje roditelji smjeste osamnaestogodišnjake da ne bi bili na ulici. Nadalje slijedi da se izbor zanimanja odgađa za kasnije. Uvjeren sam da na master razini, odslušavanjem nekog semestra u Švicarskoj ili Nizozemskoj, studenti (poslovnih škola) dobivaju mnogo, a slušanjem nastave od Hrvata, Mađara ili Bosanaca na engleskom gube mnogo. Mnogi se profesori jako dobro služe engleskim, ali za predavanje je ipak neophodan jezik kojim se oni koriste od rođenja.
Često spominjete da lideri nikad ne koriste priručnike. Može li se "naučiti" kako biti lider? Kako gledate na tržište executive coachinga u regiji?
Priručnik je ispravan prijevod riječi "manual", dok bi prijevod po domaće mogao zapravo biti "kuharica". Pa, da pogledamo tko koristi kuharicu. Za početnika je previše, za majstora je premalo. Za početnika je najbolje malo pogledati kako kuha majka ili otac. Poslije, kada savlada temeljne "marifetluke" (bosanska riječ koju ne mogu prevesti na hrvatski), onda može neke tehnološke procese uzeti iz kuharice. Kada netko postane majstor, onda već kreira svoja jela. Tek ova majstorska razina leadera ima koristi od treninga (coacha). Da prevedem: početniku treba mentor, naprednome treba instruktor, a tek majstor umije trenirati. U svijetu mnogi treneri (specijalizirani za "team building") u nedostatku posla ofarbaju dio svoje djelatnosti u coaching, ali je to i dalje zapravo trening. Tržište za pravi executive coaching treba stvoriti ponudom takvih coacheva koji su zapravo brokeri poslovnog znanja…
Cijeli intervju pročitajte na:
[ " border="0">