Kako uspješno usmjeriti namjere?
Poznata nam je izreka "Put do Pakla popločan je dobrim namjerama". Vjerojatno i sami možete prepoznati situacije u kojima ste zavapili "Molim te, nemoj mi više pomagati u najboljoj namjeri!", jer nerijetko, kada Vam netko silno i u vrlo dobroj i ispravnoj želji teži pomoći, učini još i gore. Ili, još recentnije: pogledajte malo antirecesijske mjere u gospodarstvu, pa procijenite uspješnost realizacije dobrih namjera.
Kažem li da je put do Pakla popločan dobrim namjerama, u cilju preciznijeg definiranja kako je došlo baš do tog smjera puta, postavljam pitanje da li je to zbog loše provedbe tih istih namjera, ma koliko možda bile postavljene na ispravnim osnovama? Ili se putem jednostavno izgubila svrha i cilj?
Namjera je sustav misli koje su usmjerene prema nekoj konkretnoj akciji. Sad, sve može biti dobro ako je namjera jasna, definirana i ako ste fokusirano i promišljeno pristupili problemu kojeg namjeravate riješiti svim tim dobrim namjerama. No uspješan izvršni dio priče događa se tek kada su namjere dobro "prevedene" u ponašanja koja vode cilju.
Postoji i pojam "moći željnog razmišljanja" (wishful thinking), fenomenu koji Vas zaista može odvesti u krivom smjeru, jednom kad mu podlegnete. Kako bih bolje definirala ovaj pojam, pokušat ću ga opisno približiti: to su situacije u kojima najprije sami sebe uvjerimo da je nešto onakvo kako nama odgovara da bude, a onda uvjeravamo sebe i sve oko nas da tako zaista i jest. Grublje rečeno, obmana, zar ne? Finije, spin. Sve ovisi o namjeri.
I sami znate: ljudi oko Vas prepoznat će Vaše namjere, no svijet u kojem živimo nagradit će Vas, ne zbog Vaših dobrih namjera, već za učinjeno. Krenimo onda korak dalje od namjera i pogledajmo kako ih preciznije usmjeriti. Prije no što prionete usrdno širiti svoje dobre namjere, napravite malu provjeru njihove učinkovitosti – za svoje dobro, ali i svih oko Vas. Odvojite malo vremena i promislite odgovore na sljedeća pitanja:
