Vrlina nad vrlinama dokazano nas čini sretnijima
Zahvalnost je "čudna biljka": nije je čak lako niti definirati. Promislite li malo o njoj, imenovat ćete slučajeve kad je prepoznajete kao emociju, stav, vrlinu, naviku, osobinu ili reakciju. Izvorna značenja iz latinskog jezika ukazuju na velikodušnost, odnosno ljepotu davanja i primanja.
Zašto sam napisala da je treba vježbati? Vjerujem da smo se svi ponekad uhvatili u trenutku zbrajanja negativnosti oko sebe, umjesto prepoznavanja stvari na kojima bismo, ali zaista, trebali biti zahvalni.
Opet, pokušajte se prisjetiti trenutka kada ste osjetili duboku i iskrenu zahvalnost: to je dobar osjećaj. A dobar je osjećaj i kada je izrazite i vidite da je i onaj kome je upućena osjeća dobro. Ljepota davanja i primanja.
Dokazano je: iskazivanje zahvalnosti utječe na povećanje optimizma, vedrijeg pogleda na budućnost, odlučnost za rješavanje problema i preuzimanje odgovornosti.
Razumljivo, zahvalnost i sreća dva su bliska pojma, sličnih, pozitivnih obilježja. No, ono što je zanimljivo jest utjecaj zahvalnosti na dobrobit pojedinca: ljudi kojima je zahvalnost dio svakodnevnice dokazano se osjećaju zadovoljnije, vježbaju redovitije i postižu više zacrtanih ciljeva. Uz sve to, za 25 posto su sretniji (Emmons)!
Nekim ljudima zahvalnost je prirodna i spontana. Nekima nije: znam dosta ljudi koji jednostavno ne znaju primiti poklon. Kao da su dobili teret, a ne dar, ničim uvjetovan i bez skrivenih obveza. Zahvalnost je zahtijevna: traži od nas određenu emocionalnu otvorenost, ali i ranjivost koja nekima može biti poprilično neugodna. Kao da je nekad tako teško izustiti jedno jednostavno: "Hvala..."
Mnogi od nas odrasli su i odgojeni tako da samo misle na ono što nemaju i osjećaju samo ono što im nedostaje. No, vjerujem da nas je već ova kriza navela da malo bolje promislimo stvari i odnose na kojima trebamo biti zahvalni, u odnosu na one koje nam i nisu baš tako potrebne. Možda i osjetimo zahvalnost tamo gdje ranije nismo.
Sad, možda ćete mi reći: "A kako biti zahvalan ako: ne radim/nisam zadovolj(na)an na svom radnom mjestu/želim veću plaću/bolji posao/više ------- (ispunite sami!)? Upravo je to trenutak kad Vam zahvalnost može najviše pomoći.
Samo da postavimo jednu stvar vrlo jasno: zahvalnost nije, na bilo koji način, poricanje poteškoća s kojima se možda suočavate. No, s druge strane, kad bi Vas netko zamolio da napravite popis stvari na kojima ste zahvalni, koliki bi taj popis bio? Dvadeset, pedeset ili stotinu stavki? Znate li svoj popis napamet ili bi ipak morali odvojiti neko vrijeme za razmišljanje?
Možda Vam se promišljanje o zahvalnosti čini dosadnim, sentimentalnim i "mekim". Ali, prisjetite se – velikodušnost je ključna riječ. To nije slabost, to je snaga.
Možda i sasvim pogrešno radite zamjenu bespomoćnosti za zahvalnost. Znate one situacije kada se čujete kako izgovarate: "Da, to zaista nije fer niti pravedno, no trebam biti zahvalna/zahvalan na …", ili "Barem mi to ostaje…"
Zahvalnost nije izgovor za pasivnost u odnosu na osobne ili socijalne potrebe ili nepravde. Prava zahvalnost poziv je na akciju, djelovanje brižnog ljudskog bića koje temelji svoju sreću na rezultatima onog što čini.
I fenomen usporedbe s drugima je još jedna prepreka na putu uvježbavanja zahvalnosti: to je onaj dio Vašeg uma koji se oglasi izjavama poput "On je uspješniji od mene", "Ona vozi bolji automobil". Ili "Oni imaju više od nas". Odmah iza toga, pretpostavljam da slijedi izjava "Kad bih samo imao/imala prave stvari/poslove/odjeću/prijatelje…, onda bi i sreća bila potpuna". Gdje ste tu Vi? Nađite se, naći ćete i puno toga na čemu možete i trebate biti zahvalni.
A može i biti jednostavno: promislite na trenutak sve ono na čemu možete biti zahvalni sada i ovdje. Prođite u mislima kroz svoj dan: što sve uzimate "zdravo za gotovo?" Na čemu nikad nikome niste zahvalili? Sitnice koje Vam možda ne znače ništa, no vjerujem da i Vi, kao i ja, poznajete jako puno ljudi koji su postali svjesni onog što su imali – tek kad su bez toga i ostali.
Potrebno je vrijeme i namjerno i svjesno promišljanje onih aspekata života za koje mislimo da su nam dani, poklonjeni, ničim dovedeni u pitanje, sigurni i neupitni.
Promislite ih. Vježbajući svoju zahvalnost…
