Share
Tweet
Share
Pošalji prijatelju

Hiperspecijalizacija - novi način rada

Ulazimo u doba hiperspecijalizacije – podjele posla na sve manje i manje odsječke.

Hiperspecijalizacija - novi način rada

Još je Adam Smith davne 1776. godine predvidio da će podjela rada biti kotač zamašnjak napretka ljudskog roda. Većina današnjeg napretka oslanja upravo na podjelu posla na sve manje i manje odsječke, a zahvaljujući porastu znanja i razvoju komunikacijske tehnologije dolazi do dodatne podjele rada – ulazimo u doba hiperspecijalizacije, posve drugačijeg načina rada.

Gledajući današnje složene nabavne lance može se činiti da smo već dosegli ekstremne specijalizacije. Jedan primjer dolazi iz avioindustrije. Boeing je planirao izgraditi 787 Dreamliner kao primjer podugovaranja. No, ubrzo se pokazalo da je gradnja velikog mlažnjaka ipak bila prevelik zalogaj jer dobiveni dijelovi nisu odgovarali specifikacijama i dogodila su se velika kašnjenja, piše Iva Ušćumlić Gretić u Business.hr-u.

Kao što su ljudi u počecima industrijskog doba vidjeli jedan jednostavan posao kako se razdvaja na 18 potposlova (toliko ih je Adam Smith izbrojio u tvornici pribadača), danas se poslovi dijele prema razini stručnosti i znanja na nevjerojatne atomske razine i toliko brzo da se neke titule čine zastarjelima.

>> Vezano: Outsourcing nekada donosi više teškoća nego koristi

Zastarjele titule

Primjerice, razvojni inženjer ili programer titule su koje se u stručnoj javnosti ne upotrebljavaju jer se koriste posebni stručnjaci za kodiranje, razvoj front-end aplikacija, dizajn, ispitivanje… U velikim softverskim tvrtkama na jednom projektu radi 12-ak različitih stručnjaka. Tako, na primjer, američka programerska tvrtka Top-Coder svoje IT projekte dijeli u manje dijelove i nudi ih svjetskoj zajednici freelance inženjera, i to putem sve detaljnijih i detaljnijih natječaja na kojima se traži rješavanje specifičnog problema.

Takav pristup omogućuje izbor između 300.000 programera iz 200 zemalja svijeta, a dodatno zanimljivim ga čini to što omogućuje specijalistima za određeno područje – kodiranje ili testiranje – da se usavršavaju upravo u njemu. Za tvrtke se taj model također isplati jer su troškovi tek oko četvrtine uobičajenih za razvoj takve vrste softwarea.

Kvaliteta i brzina

To je jedan od modela hiperspecijalizacije koja, očito, postaje naša sadašnjost. Osim cijene, jedna od prednosti je i kvaliteta. Ideja korištenja stručnjaka za određeno područje omogućuje da svaki korak u procesu obavlja osoba čija je to isključivo stručnost i nadležnost. Tako, primjerice, prezentaciju sastavlja osoba koja izvrsno predstavlja ideje, tehnički je usavršava netko programerski vješt, a grafički oprema dizajner. Konačan proizvod mnogo je kvalitetniji od proizvoda u kojem svaki kariku u lancu obavlja ista osoba, neovisno o preferencijama i stručnosti.

Još jedna prednost hiperspecijalizacije je brzina. Naime, može smanjiti vrijeme potrebno za rješavanje nekog problema jer se zadaci rješavaju istodobno, a ne serijski. Najveća je prednost bolje iskorištavanje vremena zaposlenika, jer oni postaju mikrosepcijalisti za određeno područje.

Izazovi hiperspecijalizacije

No, hperspecijalizacija nije bez izazova, kako za zaposlenike tako i za uprave. Direktori, naime, moraju naučiti kako podijeliti poslove na manje zadatke. Zatim je potrebno zaposliti mikrostručnjake sposobne dovršiti zadatke i sav je posao potrebno integrirati. Menadžer bi morao imati i općenito znanje koje ujedinjuje sve korake procesa. Također, potrebno je mapirati i sve korake u procesu koji tvrtka tipično obavlja.

Farmaceutski div Pfizer proveo je istraživanje koje je pokazalo da najstručniji dio njihova osoblja do 20 do 40 posto vremena troši na stvari kao što su unos podataka, pretraživanje interneta, analiza osnovnih tablica i kreiranje prezentacija. Tvrtka je odlučila prenijeti te procese na manje stručne zaposlenike, a kasnije i outsourcati zaposlenike koji obavljaju te poslove.

Malo je teži zadatak pronaći stručnjake koji mogu samostalno preuzeti svoj dio posla. Mnoge tvrtke se oslanjaju na kompanije koje ih povezuju sa specijaliziranim radnicima, a ostale imaju vlastite timove koji neprestano procjenjuju konačan proizvod. Što se kontrole kvalitete, odnosno integracije konačnog proizvoda tiče, tiče, tvrtke ju osiguravaju plaćanjem po procjeni obavljenog posla. Integracija pak zahtjeva razvoj posebne menadžerske sposobnosti – kopilotiranja. Kopiloti su u tom slučaju posrednici između različitih stručnjaka koji se brinu o resursima, tijeku rada, rokovima i međusobnom usklađivanju svih potreba. (T. B.) 

Izvor: Business.hr

MojPosao koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda stranice slažete se sa korištenjem kolačića o kojima možete pročitati više.