Share
Tweet
Share
Pošalji prijatelju

“Znam kako vam je.”

Potraga za poslom nerijetko traži puno strpljenja i upornosti. Mnogi tu ‘muku’ nastoje skratiti pokušavajući biti ono što nisu ili učiniti bilo što kako bi dobili posao. Priča Ivane iz Zagreba pokazuje da se ipak najviše isplati biti svoj te sam sebi najveća podrška…

“Znam kako vam je.”

Sjećam se sumanutih slanja životopisa, na milijun adresa. Znate ono kako vam svi govore: „Ma ne brinem se za tebe, naći ćeš ti neki posao, svi ćemo pomoći“, ali onda kad zaista čovjeku treba posao, posla nema, a prijatelji sliježu ramenima i sućutno mrmljaju: „ako nešto čujem, javim svakako, ne brini“.

Otvorila sam profil na MojPosao i dala si mnogo truda. Prilagođavala životopis, izbacivala poslove kojih sam se u nekom razdoblju počela sramiti i vraćala ih natrag kad sam te iste opet počela tražiti jer drugih nije bilo.

Odjednom bih uočila da mi nedostaje možda još jedan jezik (dva ipak više nisu dovoljna), da možda pretjerujem kad pišem o svom velikom iskustvu u području korporativnih, političkih ili online komunikacija jer bi komunikacijski stručnjak valjda sebe znao tako lijepo „iskomunicirati“ da ima već novi posao, zar ne? 

Trajalo je to neko vrijeme, svakog dana ujutro prvo pregledavanje novih poslova. Javljala sam se na sve, od tajnice do „osobe koja bi čuvala našu baku“. Baka je preko telefona zaključila da joj zvučim premlado i ne vjeruje da bismo postale prijateljice, za posao tajnice su me nazvali (što zaista cijenim) i pitali me: „Jeste li sigurni da ste se htjeli prijaviti na ovaj posao, ovo čime ste se dosad bavili je ipak nešto više, mislimo da ste prekvalificirani.“ Prekvalificirana, baš.

" Očajna sam, radit ću bilo što." 

Od stotinjak poslanih molbi, tu i tamo bi stigao neki odgovor. Potom sam konačno pozvana na razgovor. Toliko očekujete od sebe, je li frizura na mjestu, je li odijelce previše ili premalo, izgledaju li moje cipele prestaro? Vježbanje pozdrava, upoznavanja, vježbanje govora.

Došla sam u tvrtku koja se bavi osiguranjima. Putem telefona sam pitala očekuje li se da prodajem osiguranja ili je riječ o administrativnom poslu, lista je bila podugačka, pa me gospođa s druge strane pitala: „Pa valjda znate na kaj ste se prijavili.“

Uglavnom, došla sam u zgradu sedam minuta ranije jer u strahu da neću pronaći pravi ured lutajući kao magarac u magli. Našla sam, tajnica ureda me posjela i rekla: „Uranili ste, čekajte tu.“ Čekala sam i čekala dok se iza mene stvarao red kandidata, odmjeravali smo se ispod oka… Dovraga, trebala sam i ja ponijeti neki fascikl, čisto tako, da nadopunim look. Konačno sam pozvana do zadnjih vrata u hodniku. Preznojena zbog prokletog odjela misleći samo da se ne vide fleke.

Mlada djevojka, asistentica direktora i direktor su me dočekali. „Imate lijepo razvijene komunikacijske vještine, kako to da niste nastavili baviti se odnosima s javnošću?“ Nisam znala odgovor na to pitanje, odnosno znala sam ga, ali ga nisam htjela reći: očajna sam, radit ću bilo što, nemam za stanarinu, račune niti hranu. 

Rekli su mi da moram proći edukaciju. Bila sam sretna, unatoč tome što nisam nikad mislila da bih se mogla baviti osiguranjima. Nakon par sati edukacije, direktor me pozvao na stranu i rekao mi da ne pripadam tu, da ga ne shvatim pogrešno, ali da trebam nešto više. 

Spasonosni telefonski poziv 

Otišla sam pokunjeno, zbrajala dojmove i odjednom mi je zazvonio mobitel: “Dobar dan, molim vas da dođete na razgovor za posao“.  Otišla sam još jednom, ovaj put kao ja, odjevena kako se inače odijevam, našminkana minimalno.

Nakon probnih dva tjedna kroz koje sam se toliko trudila, nijednom pitala za plaću i svaku večer mislila „samo da me uzmu“, pozvana sam u ured direktora: „Ako želiš, posao je tvoj.“

Danas, šest mjeseci kasnije, još sam tamo. Našla sam nedavno svoj životopis među gomilom drugih. A nedavno i sama stavila oglas na MojPosao da tražimo zaposlenika za jedno mjesto. Gledala sam te sve kandidate kako nam dolaze, trudila se biti što srdačnija: „Znam kako ti je“. Potom odgovorila na pismeni upit  zaposlenice s MojPosao: koliko smo zadovoljni kandidatima te jesmo li našli što smo tražili? Našli smo. I ja sam našla.

Ivana, Zagreb

MojPosao koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda stranice slažete se sa korištenjem kolačića o kojima možete pročitati više.