Blogerica Sarah bez posla je već 4 mjeseca. Nakon što je godinama radila u stabilnoj tvrtki promijenila je posao (i karijeru) a nekoliko mjeseci kasnije...sve je jasno.
Sarah na svom blogu iznosi dojmove o tome što je naučila tijekom razdoblja nezaposlenosti…
Gledajte, to je bilo putovanje koje još uvijek traje. Sada kada gledam na sve to, jasno je da sam prošla kroz različite faze. Evo kako ih ja vidim:
Šok
Izgubiti posao je teško i sigurno da me to jako pogodilo. Izbezumljeno sam hodala naokolo tjednima, bez ikakvog osjećaja. Lako je izračunati trošak nezaposlenosti jednom kada izgubite plaću, ali malo tko govori o psihičkim i društvenim gubitcima koji također postoje.
Krivnja
Isprva sam krivila sebe radi gubitka posla. Teško je ne razmišljati na taj način. Ponekad i danas tako mislim. Iako sam otkaz dobila iz ekonomskih razloga, a ne zato jer sam ja bila loša, još uvijek krivim sebe i svoj loš nastup. Razmišljala sam o tome što sam mogla napraviti drugačije, koje sam odnose trebala više njegovati, nad kojim sam izvještajima trebala provesti više vremena. Ništa od toga sada više nije važno.
Ljutnja
Najveći dio vremena provela sam ljuteći se na samu sebe. Bila sam ljuta na svoje konstantno plakanje, gubitak težine, beznadnost, na činjenicu što svakoga dana ustajem u 14 sati i ne znam koji je dan u tjednu jer mi to više nije niti važno. Bila sam ljuta na sebe jer sam bila dovoljno glupa da ovako preokrenem svoj život. Bila sam ljuta zato jer sam ljuta.
Prihvaćanje
Tijekom posljednja dva tjedna bolje prihvaćam situaciju u kojoj se nalazim. Ne znam zapravo kako sam došla do ove točke. Možda je to prirodni tijek događaja i sastavni dio jednog ovakvog procesa.
Ne mogu poreći, činjenica da nemam dugove i da nisam ovisna pretjerano o drugima ublažila je stres. No ono što je važno je to da sada prihvaćam svoje mjesto u svijetu. Nemam posao, ali većinu vremena zaista sam sretna.
Ponosna sam na sebe. Doživjeti nešto tako strašno, vući taj rep mjesecima, dotaknuti dno, dovesti se do krajnje destruktivnog ponašanja, a ipak uspjeti isplivati na površinu i pozitivno razmišljati…treba imati hrabrosti i snage za tako nešto.
Evo pozitivnih stvari o kojima sam počela razmišljati:
- Ja sam više od svog posla. Posao me ne definira.
- Crpim nevjerojatnu snagu od svoje obitelji.
- Novac nije sve. Biti sretan i zadovoljan – je.
- Postoji očita moć i važnost u održavanju starih i stvaranju novih kontakata.
- Teško je nositi se s odbijanjem, ali to vas približava cilju.
- Čim ste zahvalni na onome što imate, automatski imate još više.
- Treba živjeti u sadašnjosti. A ne razmišljati o prošlosti ili brinuti zbog budućnosti.
Pronaći pravu ulogu, koja pristaje tvojim vrijednostima, snagama i osobnosti traži pažljivu samoanalizu i ključno je za budući poslovni uspjeh.
U redu je sanjariti
Život je moguće mjeriti kroz način na koji reagiramo na izazove - bolje nego da ga mjerimo kroz prilike koje nam se pružaju. Većina lekcija koje sam naučila u životu došla je iz teških i izazovnih razdoblja. I sukladno tome, moja nezaposlenost tu nije iznimka. Putovanje se nastavlja…
