U Splitu se radi prosječno devet sati više nego u Zagrebu, ali se zaradi 800 kuna manje.
Knjiga “Ekonomski paradoksi”, autora dr. Petra Filipića, redovnog profesora na splitskom Ekonomskom fakultetu, razotkriva stereptipe kao generalizirana uvjerenja neusklađena s činjenicama. Slobodna Dalmacija iz knjige je izdvojila nekoliko najzanimljivijih primjera za Split i Zagreb.
Da bi došao do onoga što naziva 'splitskozagrebački paradoks', profesor Filipić latio se ekonomske geografije jer je, kako navodi, 'u posljednjih dvadesetak godina tiskano na stotine radova' u kojima se, uz ostalo, nude odgovori 'o utjecaju klimatskih parametara na gospodarski rast'.
Za razdoblje od 2000. do 2009. Filipić je usporedio službene hidrometeorološke podatke s onima o zaposlenosti, plaćama, satima rada i bolovanjima. I evo rezultata.
Polazeći od istraživanja Marie Conolly s američkog sveučilišta Princeton po kojemu ljudi za kišnih dana rade 30 minuta dulje, Filipić uspoređuje Zagreb, 'u kojem ima najviše kišnih i snježnih dana', sa Splitom, gdje bi 'zbog minimalno kiše i snijega (a i ostalih hidrometeo uvjeta) sklonost neradu trebala biti najveća'.
Filipić utvrđuje upravo suprotno – u Zagrebu se 'najmanje vremena provodi na poslu', a u Splitu najviše.
Ekonomski paradoksi
Split je imao i više izvršenih sati rada po zaposlenom (1709,44) od Zagreba (1707,22), dok po neizvršenim, a plaćenim satima u tvrtkama vodi Zagreb s 276,22, prema splitskih 255,33. Zagreb je imao višu stopu bolovanja (3,93) od Splita (3,89) te veći broj dana na bolovanju – 12,77, prema splitskih 12,05.
Zaposlenici u ‘snježnim’ županijama manje vremena provode na poslu”, utvrđuje Filipić, pa navodi kako je neto plaća po zaposlenom u sunčanim županijama 4.101 kunu, a u snježnima, sa Zagrebom, 4.191 kunu, no prosječan broj sati rada u sunčanim je županijama 2.102, a u snježnima 2.087,9.
Kava na rivi ostavlja pogrešan dojam
“Prije svega, veći broj nezaposlenih stvara dojam dokoličarenja”, objašnjava profesor pa navodi kako je u cijelom analiziranom razdoblju u Splitu bilo apsolutno više nezaposlenih nego u Zagrebu, a “od ukupno zaposlenih u posljednjih deset godina u Splitu je bilo 39,8% nezaposlenih, a u Zagrebu tek 12,1%”. Filipić pretpostavlja kako mnogi, nakon posjeta panou Zavoda za zapošljavanje, navrate na Rivu na kavu, što stvara dojam masovnog dokoličarenja.
Na koncu, s dozom ironije zaključuje kako su možda 'ovi rezultati jedan od razloga zašto mladi (a i mnogi drugi) hoće imigrirati u Zagreb. Tko ne bi, veći dohodak za manje sati rada'.
Samo dobra plaća daje prave rezultate
Splitski poduzetnik Branko Roglić ima pogone i tvrtke diljem Hrvatske, ali i u drugim zemljama, te smatra kako nema ni države, ni regije u kojoj žive isključivo vrijedni ili isključivo lijeni ljudi.
"Ključan je odnos između poslodavca i radnika. Ljudi koji su dobro motivirani, financijski i odnosom poslodavca, rade optimalno. Što se Dalmatinaca tiče, mogu reći da su i dobri i lijeni kao svi ostali, ali primjećujem da jako brzo shvaćaju", zaključuje Roglić.
Izvor: Slobodna Dalmacija
