Ako bi se u nečemu većina ljudi mogla složiti onda je to da je obrazovanje, posebno fakultetsko, ključ ljudskog boljitka i napretka.
Ovaj konsenzus u Americi datira barem iz 1636. godine kada je osnovan Harvard: visoko obrazovanje 'stvara' akademske građane, bolje građane s visokom razinom moralne svijesti.
Ipak, u posljednje vrijeme ekonomski argumenti u prilog visokom obrazovanju došli su u prvi plan.
Diploma više nije jamstvo uspjeha i otvorenih prilika za nekolicinu talentiranih već preduvjet za dobivanje posla u novoj ekonomiji. Danas, fakultet jedva da vam može jamčiti bolje plaćen posao.
Tehnološki napredak značajno je povisio zahtjeve prema radnicima, a obrazovni sustav nije u stanju odgovoriti na te izazove i pripremiti mlade za visokotehnološko ekonomsko okruženje.
"Fakultetska diploma važnija je nego ikad u izgradnji karijere – poruka je medija, poslovne zajednice, čak i političara ", kaže Peter Cappelli, profesor menadžmenta u svojoj knjizi "Isplati li se studirati?"
Diploma kao imperativ
"Posljedica je da obitelji osjećaju sve veći pritisak slati djecu na fakultete. Istovremeno, u pitanju su troškovi koji predstavljaju ozbiljan financijski teret“, upozorava.
Posljednjih desetljeća cijene školarina su porasle, kao i drugi troškovi života. Unatoč tome, broj mladih koji nakon srednje škole nastavljaju obrazovanje na fakultetima raste.
Brojni fakulteti hvale se studentima koji karijeru počinju graditi u roku šest mjeseci od kada su u ruke primili svoju diplomu. Zvuči impresivno, sve dok ne otkrijete da su to ljudi koji su posao imali i prije nego što su diplomirali.
Jednako tako, što danas znači raditi 'u struci'?, pita se Cappelli. Iznosi podatak neprofitne Nacionalne udruge fakulteta i poslodavaca da je tijekom godinu dana svega 6,5% diplomaca u području komunikacijskih tehnologija dobilo ponudu za posao u svom području. Možda nije uredu ovako prozivati visokoobrazovne ustanove, ali u širem smislu Cappelli ima pravo: mnoge tvrdnje izrečene o visokom obrazovanju ne odgovaraju stvarnosti.
Mit 1: Diploma kao ulaznica u 'svijet odabranih'
"Istina je da fakultet čini prekretnicu za većinu ljudi kao i da traži velika financijska ulaganja", kaže Cappelli. "Također je istina da neke ljude financijski uništava. Svijet fakultetskog obrazovanja danas je puno drugačiji nego što je bio generaciju prije, a mnoge tvrdnje o isplativosti studiranja danas je naprosto teško opravdati u stvarnosti."
Nijedna ideja nije više utjecala na obrazovnu politiku od činjenice da fakulteti uče studente specifičnim tržišnim vještinama koje se mogu iskoristiti u dobivanju kvalitetnog posla. Ekonomisti to označavaju pojmom "ljudski kapital". Što je stupanj vašeg obrazovanja viši, to su veće vaše mogućnosti na tržištu rada, bolji izgledi za izgradnju karijere, veću plaću i tako dalje.
Fakultetski obrazovani ljudi bez sumnje u prosjeku zarađuju više od onih koji diplomu nemaju. Ipak, u posljednje vrijeme događaju se stvari koje se ne uklapaju sasvim jednostavno u ovu teoriju. Razlika u satnici između visokoobrazovanih i zaposlenika s nižim stupnjem obrazovanja postaje sve manja. Iako su visokoobrazovani i dalje u nešto boljoj poziciji, njihova zarada prestala je rasti. Razlog zašto je ta razlika do sada bila veća leži naprosto u činjenici da su primanja ostalih stručnih sprema počela rasti dok plaće visokoobrazovanih stagniraju.
Ljudi koji se odlučuju na upis fakulteta nerijetko to čine iz straha da ih ne zapadne niži platni razred, što je potpuno razumljivo. Ali o kakvoj isplativosti ulaganja govorimo? Jedan od načina kako bismo mogli vrednovati fakultetsku diplomu je na način da je promatramo kao dionicu ili obveznicu te promatramo trošak uloženog i povrat tog novca kroz godine (u obliku plaće te u usporedbi s ljudima koji nemaju završeno fakultetsko obrazovanje). Pritom svakako treba uzeti u obzir i inflaciju.
Mit 2: Diploma radi izdvajanja iz mase (kandidata)
Prije nego što je teorija o 'ljudskom kapitalu' postala popularna, postojao je drugi pogled na visoko obrazovanje: navodeći podatak o posjedovanju diplome kandidati su poslodavcima slali određenu poruku o svojim kognitivnim vještinama, sposobnosti savladavanja dodijeljenih zadataka te radu u timu. Ali fakultetska diploma nije nužno kandidate 'opremala' specifičnim vještinama koje su poslodavci tražili niti ih je činila produktivnijim radnicima.
Kenneth Arrow, jedan od najvećih ekonomista 20. stoljeća, došao je do zaključka koji, ako se shvati ozbiljno, ukazuje da pohađanje fakulteta nije uvijek najbolja stvar na svijetu. Kada bi svi imali fakultetske diplome pojedinci se ne bi mogli istaknuti. Stoga, kako biste se ipak istaknuti, vjerojatno ćete birati prestižniji (i skuplji) fakultet ili završiti još viši stupanj obrazovanja. Sve to postaje utrka koja uglavnom ide na ruku samo fakultetima i sveučilištima.
Mit 3: Diploma kao jamstvo produktivnosti i prestiža
Danas nije popularno govoriti da obrazovanje ne jamči produktivnost. Ali postoji puno dokaza koji idu u prilog ovoj teoriji. Posljednjih godina fakultetska diploma preduvjet je za dobivanje sve više poslova, čak i ako se potrebe tog radnog mjesta nisu značajno promijenile.
Destruktivne nuspojave
Poznat je i podatak da diplomci prestižnijih fakulteta zarađuju više od onih koji su završili 'standardne' fakultete. No je li to zato što Harvard i Princeton rade bolji posao u naobrazbi svojih studenata i uče ih vještinama koje je nemoguće steći bilo gdje drugdje, ili je to zato jer poslodavci vjeruju da su ovi diplomci 'u startu' talentiraniji od ostalih? Vjerojatnije ovo drugo.
Diplome koje su 'vrijednije' od ostalih
Lauren Rivera sa Kellogg School of Management, Northwestern, intervjuirala je više od sto regrutera iz banaka, odvjetničkih i konzultantskih tvrtki te otkrila da uglavnom regrutiraju ljude iz prestižnih škola dok ostale prijave jednostavno ignoriraju. Sadržaj diplome manje ih zanima od ugleda škole u kojoj je ta diploma stečena, zaključila je Rivera.
Spuštanje, umjesto podizanja ljestvice
To bi moglo objasniti još jedan uznemirujući element: sklonost mnogih diplomaca da biraju poslove za koje nije potrebna fakultetska diploma. Gotovo svatko od nas može reći da poznaje barem jednu visokoobrazovanu osobu koja radi kao konobar jer ne može pronaći posao u svojoj struci. Bez sumnje, globalna ekonomska kriza samo je produbila taj problem.
No, događa se i još nešto, mnogo dublje.
Tehnološki napredak postavlja sve veće zahtjeve pred diplomce i visokoobrazovane radnike. Počevši od 2000. godine, a iz razloga koji još uvijek nisu potpuno poznati, brzina stvaranja novih radnih mjesta za visokoobrazovanu radnu snagu značajno se usporava. Kanadski ekonomisti Paul Beaudry, David A. Green i Benjamin M. Sand podijelili su američku radnu snagu na sto zanimanja, rangirajući ih po prosječnim plaćama, te promatrali kako se zapošljivost mijenjala ovisno o svakoj kategoriji. Od 2000. godine, dokazali su ekonomisti, zahtjevi prema visokoobrazovanim radnicima su se smanjili, dok je porast poslova u niže plaćenim zanimanjima osjetno porastao. "Visokoobrazovani radnici snizili su ljestvicu i počeli raditi poslove niže obrazovanih radnika", zaključili su. To je niže obrazovane radnike 'gurnulo' još dublje na ljestvici."
Posljedično, konkurencija je porasla za poslove u područjima gdje visokoobrazovani prije nisu konkurirali. Diploma je tako postala manje bitna za bolje plaćene radne pozicije, a postala je bitan faktor u 'pobjeđivanju' niže obrazovanih radnika.
Čak i mnogi visokoobrazovani radnici u području znanosti, tehnologije, inženjeringa i matematike, koji dobivaju toliko poticaja na tržištu rada i tražena su radna snaga, sve teže pronalaze poslove koje bi zaista voljeli raditi. Cappelli kaže da svega petina diplomaca sa STEM diplomama radi poslove za koje su školovani.
Zašto se ovo događa?
Jedna teorija kaže da korporativno rezanje troškova do nedavno usmjereno na 'obične radnike' sada cilja na supervizore, menadžere i druge visokoobrazovane skupine.
Druga je teorija da tehnološki napredak, nakon što je visokoobrazovanima godinama išao na ruku, sada počinje raditi protiv njih. Računala počinju samostalno obavljati zadatke koje su prije radili visokoobrazovani radnici, kao što su analiza trendova, prijevodi dokumenata sa stranih jezika, ispunjavanje poreznih obrazaca i sl. Neki od stručnjaka idu toliko daleko da ozbiljno postavljaju pitanje kada će računala početi zamjenjivati liječnike, odvjetnike i druge visokoobrazovane profesionalce.
"Kako rad u digitalnom okruženju postaje sve zastupljeniji i važniji tvrtke će postajati sve manje voljne davati ljudima plaću za koju pristaju raditi, a to će im omogućiti da nastave održavati standard na koji su navikle."
Sve manje ulaganje u edukaciju zaposlenika
Cappelli ističe i promjenu u korporativnom obrascu zapošljavanja. Nekad je 500 najvećih američkih kompanija kao što su General Motors, Citigroup ili I.B.M. zapošljavalo velik broj diplomaca koje su obrazovali na način da u kompaniji provedu cijeli svoj radni vijek. Sada korporacije ulažu manje u obrazovanje i obuku zaposlenika, a umjesto da unaprjeđuju ljude ili traže one koji će upotpuniti specifičnu ulogu, radije zapošljavaju nove ljude. Ulaganje u generacije koje dolaze liderima postaje sve manja briga. "Ono što poslodavac želi od diplomaca ista je razina znanja koju je prije očekivao od pripravnika koji je diplomirao prije par godina, a to je njegova sposobnost da odmah doprinosi", piše Cappelli. "To je temeljna promjena i razlog zašto je danas tako teško unatoč fakultetu dobiti dobar posao."
Ne vjerujte svemu što govore
Diplome koje vas usko specijaliziraju za određena područja također postaju riskantne. "Diplomirate li u godini kada u toj industriji zapošljavaju, vjerojatno ćete ostvariti veliki uspjeh. Ali ako ne zapošljavaju diplomce, možda će vam biti još teže dobiti prvi posao", kaže Cappelli i upozorava: "Poslodavci koji kažu da trebamo više inženjera ili IT stručnjaka ne obećavaju da će te iste ljude zaposliti za četiri godine kada diplomiraju." Gurate li djecu u područje kao što su zdravstvo i skrb jer netko vjeruje da za takvim zanimanjima raste potreba, imajte na umu da vam nitko ne jamči da će svi mladi koji se odluče za tu vrstu obrazovanja dobiti posao, a ako to i bude slučaj, pitanje je hoće li uvjeti rada u tom području biti podjednako dobri kao trenutni.
Koje je rješenje?
Neki ljudi vjeruju da online učenje osigurava niskobudžetnu alternativu visokom obrazovanju. Drugi je pristup učiniti visoko obrazovanje lakše dostupnim većini mladih, a treći usmjeravanje mladih u dvogodišnje škole ili institucije koja koštaju manje od fakulteta, a nude kvalitetno obrazovanje.
Prava vrijednost fakulteta
Ipak, fakulteti neupitno sa sobom nose neke kvalitete koje se ne moraju nužno odražavati na visinu plaće ili razvoj karijere. Osiguravanje fakultetskog obrazovanja pomaže prepoznavanju i razvijanju talenata koje bi mladi ljudi u suprotnom možda potratili.
Takvo razumijevanje uloge fakulteta i fakultetske diplome pomaže u donošenju kvalitetnije odluke. Također omogućava da fakulteti ne gube na vrijednosti te da ne pokušavamo sve u životu svoditi na računicu 'uloženo-dobiveno'.
I na kraju, bitno je imati na umu da ne treba pod svaku cijenu vjerovati obećanjima da fakultetska diploma jamči posao ili posao koji je dobro plaćen. Ili barem ne birati fakultet isključivo temeljem tog argumenta.
Izvor: newyorker.com
