Share
Tweet
Share
Pošalji prijatelju

Zašto se država ne može ‘odreći’ svojih činovnika?

Prema podacima Instituta za javne financije i Ministarstva financija, u trećem kvartalu 2015. u državnim i javnim službama bilo je zaposleno 240.860 ljudi.

Zašto se država ne može ‘odreći’ svojih činovnika?

"Djelatnici privatne tvrtke dolaze u ured jedne gradske službe (nije Zagreb) radi dogovora o provedbi projekta. Nalaze pet osoba u tom uredu: jedna je igrala igrice na računalu, druga čitala novine, treća dubokim snom pravednika spavala na prozorskom 'štoku'. Ostalih je dvoje zaposlenika radilo, s time da je jedan vukao za sve ostale. I kako bar ovome koji spava dati otkaz? Teško. Poznato je što se dogodi takvu  radniku u privatnom sektoru. Neki su ministri došavši na funkciju pokušali u svojim resorima napraviti promjene, ali neuspješno."

"To je koloplet odnosa sindikata prema neradnicima i kršiteljima radne etike, službeničkih sudova i običnih sudova. Sindikati su uvijek na strani svojih članova. Posljednji je primjer reakcija sindikata u HAC-u na prijave protiv ljudi koji su krali novac. Jedan od njih imao je više od 130 prijava i pritužbi, ali za sindikat oni su uvijek pravedni", kaže za Lider u neslužbenom razgovoru jedan bivši ministar.

Upozorava da su kod nas sindikati najjači u državnom sektoru, kao da su radnici u državnom sektoru najugroženiji i kao da ondje prijeti najveće kršenje radničkih prava.

"To su stvorila i postojeća zakonska rješenja, no ključ je i provedba postojećih rješenja. I prema sadašnjem Zakonu o državnim službenicima može se dobiti otkaz, ali koja korist od toga kad postoji plejada bočnih institucija koja sve to blokira? Zato su ključ menadžerske osobine i predanost nove vlade primjeni. To neće ići bez ozbiljna sukoba sa sindikatima", zaključuje ovaj sugovornik. Problem je i neodgovornost nekih ministara koji su svojim odlukama prouzročili štetu državnim tvrtkama.

Postoje tri skupine zaposlenika u javnom sektoru: oni koji rade u državnim i lokalnim službama (npr. ministarstva, gradovi, županije), zaposlenici javnih službi (zdravstvo, socijalna skrb, kultura, znanost, obrazovanje, sport, knjižnice...) i zaposlenici javnih poduzeća (npr. HAC ili komunalna poduzeća).

Prema podacima Instituta za javne financije i Ministarstva financija, u trećem kvartalu 2015. u državnim i javnim službama bilo je zaposleno 240.860 ljudi. Broj zaposlenih u državnim službama smanjio se s 86.875 u 2005. na 75.236 u 2014., a broj zaposlenih u javnim službama povećao se s 154.121 u 2005. na 170.707 u 2014. godini.

"U državnoj upravi, u kojoj su ministarstva i druga tijela državne uprave, te u upravnim odjelima jedinica lokalne i područne samouprave nema klasičnoga ugovornog odnosa zaposlenika, njihova je služba regulirana Zakonom o državnim službenicima, Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi i kolektivnim ugovorima. To znači da je gotovo jedina mogućnost za davanje otkaza ako taj zaposlenik počini teško stegovno djelo. Dakle, mora napraviti nešto grozno da bi dobio otkaz", objašnjava profesor Ivan Koprić s Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Takvo je teško djelo, primjerice, kazneno djelo primanja mita. Koprić se sjeća primjera kad je načelnik odjela lokalne uprave fizički ulovljen kako prima mito – u rukama je imao kuvertu s novcem.

"Bio je suspendiran, ali mislim da je spor dobio jer je uspio pronaći proceduralnu rupu u svom slučaju. Dakle, ključno je pri otkazu zaposleniku državnih i lokalnih službi da se njegova stegovna odgovornost prosuđuje prema pravilima kaznenog prava: mora se dokazati i kazneno djelo, ali i krivnja u postupku sličnom kaznenome", upozorava Koprić.

Druga su skupina zaposlenika oni u javnim službama, a treći u javnim tvrtkama; njihovi su ugovori utemeljeni na Zakonu o radu i gotovo su jednaki kao kod drugih zaposlenika u privatnom sektoru. To pogotovo vrijedi za javne tvrtke. Već godinama se, kaže Koprić, govori o tome da treba reformirati državnu upravu i normirati rad, ali to se nije napravilo. Napominje da su potkraj 1980-ih godina tadašnje vlasti izdale knjigu mjerila kojima je bio normiran rad u tadašnjoj republičkoj i općinskoj upravi. Trebalo je vremena za pripremu tih mjerila, ali sastavljena su.

"Svi političari rado govore: 'Zakon za državne službenike takav je kakav je i mi tu ne možemo ništa.' Itekako mogu, pa oni su vlada i ministri, neka promijene zakon. Neka analiziraju cijeli sustav, analiziraju poslove, odrede mjerila i pravila igre, promijene zakon i sve će biti riješeno. Nitko ne kaže da je to jednostavno, ali moguće je. O učinkovitosti treba prestati samo govoriti, treba je početi mjeriti. Na temelju rezultata rada službenika utvrđenih prema takvim mjerilima moći će se objektivno odrediti i nagrade za najbolje službenike i sankcije za one koji ne mogu postići ni minimalne rezultate. Samo, tada neće biti prilike za političko nagrađivanje 'mojih' i sankcioniranje 'drugih'", zaključuje Koprić.

Dakle, može se vrlo jednostavno zaključiti da ako neki ministar želi dati otkaz lošem činovniku, mora pokrenuti postupak sličan onome koji se vodi protiv bivšeg premijera Ive Sanadera i u kojem je potrebno dokazati ne samo djelo nego i krivnju. A koji političar ima želju to raditi? Jednostavnije je zanemariti tog činovnika i čekati da ode u mirovinu.

MojPosao koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda stranice slažete se sa korištenjem kolačića o kojima možete pročitati više.