Share
Tweet
Share
Pošalji prijatelju

Selekcijski postupci za posao — gdje je granica?

Prije 3 i pol mjeseca M.R. je dala otkaz i upustila se u traženje novog posla na drugačiji način. Ovo je nastavak njene priče.

Selekcijski postupci za posao — gdje je granica?

"Zadnja 3,5 mjeseca aktivno tražim posao, što znači da osim javljanja na oglase na koje ispunjavam uvjete, šaljem i otvorene molbe. Moj životopis je primilo više od 50 poslodavaca i obavila sam 10-tak testiranja. Doživjela sam razna iskustva; ispunjavala sam svakakve testove, čula čudna pitanja, bila isprovocirana tokom razgovora. Nakon što sam odradila malo dužu eru kod bivšeg poslodavca, odlučila sam da ću se malo drugačije postaviti, a to je da ću i ja birati kome ću slati molbe i kome ću se javljati na oglase", piše M.R. u svom novom blog postu "Selekcijski postupci za posao - gdje je granica?" 

Vjeruje da postoji poslodavac koji zaslužuje nju kao radnika sa svim stečenim znanjem, iskustvom i vještinama, kao i da ona zaslužuje raditi za takvog poslodavca.

"Prije svega mi je važno kakav je poslodavac; kakvo mišljenje imam o njemu, da li znam nekoga tko tamo radi pa da mi kaže više o uvjetima, odnosima između ljudi, da li je okolina poticajna ili zavidna itd.", ističe M.R. kriterije kojima se vodi dok bira oglase na koje će se prijaviti. 

"Bilo je situacija gdje sam po ulasku u firmu osjetila čudnu energiju, vidjela radnu atmosferu u kojoj ne bih htjela raditi, slušala ljude s druge strane stola kako pričaju o uvjetima koje ne zadovoljavaju moje apetite, pa do situacija u kojima smo i jedna i druga strana shvatili da sam prekvalificirana. Awkward."

"Mišljenja sam kako svaki selekcijski postupak treba prilagoditi opisu posla i zahtjevima koji se traže od kandidata. Vrlo rado ću prepričati neka od iskustva s razgovora u cilju shvaćanja gdje je granica. Počnimo: tvrtka je tražila osobu za radno mjesto Office manager-a te mi je direktor opisao kako izgleda njihov selekcijski postupak. Na temelju zaprimljenih životopisa i molbi, odabiru kandidate za razgovor. Zatim nekoliko najboljih šalju u firmu koja se bavi testiranjem kandidata, gdje isti pak rješavaju testove inteligencije i osobnosti. Kad vide tko je, citiram, normalan, pozovu svakog pojedinačno da provedu 1 radni dan s njima u firmi (firma ima 3 prostorije i manje od 10 zaposlenih). Onaj tko se najbolje snađe od preostalih kandidata, opet riječima direktora, dobiva posao otvaranja, sortiranja i slanje pošte te naručivanja uredskog materijala. No further questions, Your Honor.

Nadalje, firma koja je tražila osobu za prodaju i marketing, a kod kojih sam također bila na razgovoru za posao, održala je sa mnom intervju od svega 15-tak minuta; tko sam, kakvo iskustvo imam, a koje im može dobro doći, nekoliko standardnih pitanja s primjerima iz raznih situacija u kojima sam bila i kako sam se snašla i to je to. Kratko i jasno", kaže M.R.

Klik na cijeli članak

Ostali tekstovi autorice: 

"Došla sam do ruba. Skočila. I preživjela."

MojPosao koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda stranice slažete se sa korištenjem kolačića o kojima možete pročitati više.