Nedavno istraživanje koje je naručio Europski parlament svrstalo je Hrvatsku među najkorumpiranije zemlje u poslovima javne nabave. U tim poslovima kod nas se godišnje vrti 42 milijarde kuna.
Klinika za ortopediju u Lovranu jedina je bolnica u Hrvatskoj koja nije u sanaciji - nema dugova i već godinama posluje pozitivno. Za takvu poziciju trebalo je neko vrijeme, tvrdi ravnatelj Branko Šestan, no najvažnijim trenutkom smatra jedan telefonski poziv nedugo nakon što je postao ravnatelj.
"Netko me nazvao od dobavljača i pitao me zašto toaletni papir mora biti pakiranje u plavoj kutiji, kako je bilo specificirano u natječaju. Ostao sam osupnut tim podatkom, jer tada, na početku mandata nisam ni znao što znače tehnički opisi i kako oni uopće izgledaju", kaže Šestan za HRT. Dodao je kako je tada shvatio važnost tehničkih opisa u javnim natječajima te se odlučio njima pozabaviti kao i osobama koje pišu te specifikacije: "Krenuo sam od toaletnog papipra i došao do naših najskupljih proteza. Ispalo je da isti proizvođači, isti ljudi imenom i prezimenom, spuštaju cijene istih artikala za 300 do 400 posto".
Kad se riješilo pitanje javne nabave, riješilo se i poslovanje Klinike. Višak novca počeo se trošiti na liječenje ljudi. Smanjene su liste čekanja, a edukacije ne plaćaju farmaceutske tvrtke, već ustanova u kojoj rade. Također našlo se novca i za obnovu odjela, solarne panele, klimatizaciju, novi krov i uvođenje plina. Sve to u nekoliko godina i za novac koji su sami zaradili. Recept koji bi se mogao primijeniti i na ostale, pa i mnogo veće zdravstvene ustanove u Hrvatskoj.
Javna nabava najveći je uteg hrvatskom gospodarstvu. Dok u proračunu nedostaje novca, milijuni kuna slijevaju se u džepove privilegiranih. Oštećeni su, kao i uvijek, građani, kaže sindikalist Mijat Stanić. U cestogradnji natječaji se ne raspisuju za cijelu cestu, već za njezine pojedine elemente pa je pri nabavi više artikala plan namještanja natječaja odavno poznat - onome s kim se odraditi posao daju se povlaštene informacije.
"U izračun se stavi određeni artikl u jako velikoj količini i uz najnižu moguću cijenu", kaže Stanić. To prolazi zbog toga što se nakon preuzimanja posla ne zna niti što je odrađeno niti što eventualno nije isporučeno. I to je tek jedan od načina na koji se nekome protuzakonito pogodovalo. Novac u cestogradnji izvlačio se i preko nagrada za prijevremeno završavanje poslova. S izvođačem se dogovori jeftiniji posao, a naknada se isplati preko nagrade za prijevremeni završetak. Kod ugovaranja velikih poslova metodologija je malo drukčija - dogovaraju se aneksi u vrijednosti do 25% - iako su oni predviđeni samo za slučajeve elementarnih nepogoda ili prirodnih katastrofa.
U zemljama Europske unije u 80 posto slučajeva prolazi najpovoljniji ponuđač, dok ih kod nas prolazi manje od 1%. Prema nekim procjenama oko 20% postupaka javne nabave provodi se netransparentno i podložno je korupciji.
O poslu dobivenom preko natječaja mora se znati mnogo više od onoga što se danas zna, a to je tek tko je posao dobio - ne zna se niti je li proizvod koji je dobio javni natječaj odgovara onome što je naručitelj tražio. Kriterij ne smije biti najniža cijena, već ekonomski najbolja ponuda, smatra predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca Gordana Deranja.
Bezbroj je primjera u praksi u kojima se najjeftinija ponuda na kraju najskuplje plaćala.
"Činjenica je da ako nešto radite po najmanjoj cijeni da ugrađujete i najjeftinije materijale koji nisu kvalitetni. Ima po završetku i primitku zgrade primjera gdje pušta krov, gdje ljudima curi iz cijevi koje su ugrađene nekvalitetno itd.", kaže Deranja.
