Odluka o ukidanju najviše porezne stope trebala bi stupiti na snagu 1. siječnja 2017.
Hrvatska Vlada u tajnosti priprema svoju najozbiljniju reformu. Realiziraju li se planovi premijera Tihomira Oreškovića i ministra financija Zdravka Marića, već od prvog dana sljedeće godine u Hrvatskoj se neće plaćati najviša stopa poreza na dohodak od 40 posto. Kako ekskluzivno doznaje Jutarnji list od izvora bliskih vrhu Vlade, to je suština izmjena poreznog sustava, čija je priprema otpočela prije više od mjesec dana.
Radi se o mjeri koja nije navedena niti u Nacionalnom planu reformi, a u svojim dosadašnjim istupima i premijer i ministar financija inzistirali su da ove godine neće biti promjena u poreznom sustavu. Ipak, ako se informacije o poreznoj reformi pokažu točnima, ona bi trebala biti definirana i izglasana u Saboru već do kraja lipnja, da bi nakon šestomjesečnog razdoblja za prilagodbu stupila na snagu 1. siječnja 2017.
U tom slučaju, već u veljači hrvatski građani s mjesečnim dohotkom većim od 13.200 dobili bi osjetno veće plaće. Kako za Jutarnji objašnjava sugovornik, radi se o jednoj od glavnih mjera kojom Orešković namjerava realizirati svoju "politiku optimizma".
Ukidanje najviše porezne stope imat će upravo takav rezultat, te će u konačnici djelovati pozitivno i na makroekonomske kretanja jer će potaknuti potrošnju. Ipak, uz ekonomske aspekte, odluku Vlade da krene u intervenciju u poreznom sustavu iz više razloga valja promatrati kao odluku koja će imati ozbiljne političke posljedice. Promjene poreza na dohodak, naime, tradicionalno su potezi Vlade koji izazivaju velik interes javnosti, ali koji se - osnovano ili ne - koriste i kao svojevrsna mjerila vezana uz ideološku orijentaciju vladajuće opcije.
U tom kontekstu, ukidanje najviše stope od 40 posto moglo bi izazvati izazvati burnu raspravu, ali i kritike lijevo orijentiranog dijela građana. Ta mjera, bez ikakvih drugih promjena u poreznom sustavu, faktički bi značila da će najviša stopa za oporezivanje rada u Hrvatskoj biti 25 posto, koja će se primjenjivati na sve dohotke veće od 2200.
Pojednostavljeno rečeno, to bi značilo da bi se ista stopa poreza primjenjivala na građane s primanjima upola nižima od državnog prosjeka i na one s astronomskim primanjima, većima od trideset tisuća kuna mjesečno. Nadalje, sa samo dvije stope poreza na dohodak Hrvatska bi se ozbiljno približila konceptu “flat tax” neprogresivnog poreznog sustava, kakav uglavnom zagovaraju proponenti ultraliberalnih ekonomskih politika.
Istraživanje Hrvatske narodne banke o poreznom opterećenju plaća u Hrvatskoj vrlo jasno ukazuje kako je teret (tzv. porezni klin) za male i srednje plaće vrlo sličan usporedivim europskim državama, dok je u segmentu visokih plaća znatno veći nego u, primjerice, Poljskoj, Slovačkoj, Češkoj ili Estoniji. Ta činjenica izravan je udarac na hrvatsku konkurentnost i mogućnost privlačenja investicija u visokotehnološkim i kompleksnim industrijama, ali i poticaj odljevu , visokoobrazovanih osoba.
Zaposlenih koji spadaju u najviši porezni razred ima tek 2,6 posto, ali pridonose sa 33,7 posto u ukupnim prihodima od prireza i poreza na dohodak.
