Masovni egzodus. Opustošena ravnica. Proteklih smo dana bombardirani katastofičnim najavama o 'izumiranju' Slavonije.
Na kolodvoru, ekipa Dnevnik.hr-a zatekla je posve drugu priču. Putnici i vozači se smiju i kažu 'karte su povratne'. Svaki dan kako četiri autobusa odu tako se i vrate. Nema govora ni o kakvom egzodusu. S onima koji su odlučili otići, ali i s onima koji su se vratili, razgovarala je reporterka magazina Provjereno, Ema Branica.
Zdravko Kajkić ženu i djecu već tri godine ostavlja u Hrvatskoj, dok on zarađuje za kruh u Njemačkoj kao "hausmajstor". O preseljenju cijele obitelji razmišlja, ali teška je to odluka kaže, a ni spuruga mu nije oduševljena idejom. Plaća je, kaže redovna, a i prijavljen je za stalno, no obitelj ne želi iz Hrvatske.
Autobusna linija koja svaki dan kreće iz Vinkovaca preko Osijeka, vozi u 7 njemačkih gradova. Od početka putovanja 7 sati im treba da uopće dođu do granice, jer staju u još 13 drugih hrvatskih gradova po putnike, pa zatim još i u Mariboru.
Zdravko dijeli autobus s još šestero putnika, toliko ih se skupilo nakon tri grada. Stana je bila jedna od onih koja je, dok je još bila mlada, otišla za boljim životom. Problem je kaže u premalim plaćama kod nas, ali ističe još nešto što je primjetila. Sretna s njemačkom mirovinom može čak i dva puta na mjesec posjećivati djecu. Jer karte su sada daleko jeftinije nego što su bile.
Nekoliko sjedala niže još jedan radnik. Dragan, keramičar po struci, ide u Muenchen, sezonski i kad ima posla. Radi kao keramičar, svugdje, u Hrvatskoj, Njemačkoj, Norveškoj. Ali što se plaća tiče, govori, razlika je drastična. "U Norveškoj sam za dan zarađivao hrvatsku plaću", ističe Dragan.
"U Hrvatskoj ništa nije plaćeno i ako odradiš nešto, onda čekaš za pare... vani se mora platiti, vani je drugačije, vani ne može, vani ako te prijavi, mora te platiti", kaže Dragan.
Nije kod nas samo problem u premalim plaćama. Mi nikako da se riješimo prošlosti, a birokracija, porezi i prirezi jedu sve pred sobom; nepotizam, veze i vezice. Kukaju tako sugovornici u autobusu.
Zvonimir Baotić je iz Županje, a u Osijeku je na prvoj godini studija matematike. Daleko od zaposlenja, ipak već sada razmišlja o tom danu. "Ako nađem posao da, ostati ću, ali radije ne bi. Ne volim ljude ovdje, cijelu državu. Fašisti, komunisti, partizani i tako", kaže i dodaje da mu je zlo od toga. Da će se vratiti doma u Županju, sumnja.
"Od 12 tisuća stanovnika jedno 60 posto je iznad 60 godina. Mladih nema svi su iselili. Odu na faks i ni ne vrate se u Županju. Nemaju šta tamo radit, nema posla", kaže Zvonimir.
Prema podacima iz MUP-a, od 11 mjeseca prošle godine do kraja četvrtog 2016., svoj privremeni odlazak u inozemstvo prijavilo je 7243 građana. I to iz cijele zemlje. Iako je stvaran broj nešto veći, teško da se može govoriti o nekakvom egzodusu.
Najplodniji dio Hrvatske ujedno i najlošije stoji u gospodarskom smislu. Ali ipak neki sitni pomaci se vide, barem na papiru. "Otvaraju se radna mjesta. Imali smo sad u proteklom periodu 3030 novootvorenih radnih mjesta, dakle natječaja. S tim da moram naglasiti da se svi poslodavci ne oglašavaju preko Zavoda", ističe Željko Bugarić, predstojnik HZZa.
