Je li doista točno da više vremena provedenoga na poslu znači stvaranje više vrijednosti?
Više vremena provedenoga na radu povećat će količinu stvorene vrijednosti u repetitivnim poslovima. Ma kako da je velika količina posla koji treba napraviti, izvršitelj će u radu napredovati istim koracima u istom redoslijedu i pri tome će se ponovno služiti istim radnim postupcima. Nema potrebe za individualnom kreativnošću ili inovativnošću. Naravno, rezultat njegova rada bit će veći ako vlada razvijenijim vještinama, odnosno, ako je riječ o fizičkom radu, većom fizičkom snagom i izdržljivošću. Ukupna količina ostvarene vrijednosti – djelotvornost – bit će proporcionalna vremenu provedenome na radu. Hoće li?
Nije ništa neobično što analize radnih postupaka pokazuju da se unutar jednog radnog dana od, primjerice, ukupno osam radnih sati posao obavlja najviše šest sati, dakle oko 75 posto, i da se produljenjem dnevne bruto satnice povrh osam sati smanjuje 75 posto udjela neto radnih sati u odnosu na ukupnu bruto satnicu, piše Davor Iveković za Lider.
Glavni je razlog umor, fizički i psihički, ali i pad motivacije – produljenje radnog dana ide na štetu slobodnog, osobnog, obiteljskog vremena. Drugim riječima, djelotvornost, količina, dakle apsolutni rezultat rada, povećat će se produljenjem vremena na radu, no smanjit će se produktivnost ili učinkovitost – relativni rezultat rada u odnosu na utrošeno vrijeme (ali i na ostale utrošene resurse).
Kamo usmjeriti napore, na količinu ili učinkovitost?
U poslovima koji nisu repetitivni količina stvorene vrijednosti manje ovisi o količini vremena na radu, a zamjetno više o individualnim kompetencijama, kreativnosti, inovativnosti i motiviranosti. Kako učinkovitost nerepetitivnih poslova ovisi o utrošenom vremenu? Što je veće utrošeno vrijeme uz jednaku stvorenu količinu, to je manja učinkovitost! I sada smo bliže odgovoru na pitanje: količina ili učinkovitost?
Veća učinkovitost znači da ćemo za stvaranje istog proizvoda ili usluge utrošiti manje vremena, manje ostalih resursa, troškovi će nam biti manji. Veća učinkovitost čini nas konkurentnijima. Na tržište možemo s nižom cijenom od konkurentske čija je učinkovitost manja od naše.
Primjeri iz prakse
Dakle, općenito povećanje radne satnice neće dati rezultate. Da je tako, pokazuju i podaci o tome koliko rade Europljani. Sve razvijene zemlje imaju manju radnu satnicu, a one manje razvijene veću. Rade, dakle, više, a zarađuju manje.
Produktivnost i sati rada su u negativnoj korelaciji. Primjerice, Nijemci rade 1400 sati godišnje, a za 70% su produktivniji od Grka koji rade 2000 sati.
U Švedskoj, primjerice, smatraju da radno vrijeme treba skratiti pa posljednjih godinu dana eksperimentiraju sa šestosatnim radnim danom.
Zanimljiv je primjer jedne kineske kompanije koja se bavi bukiranjem putovanja i koja je svojim zaposlenicima dopustila rad od kuće. Rezultati su poboljšani za 13%.
Podaci jednog britanskog istraživanja pokazali su da čak 57% ispitanika smatra kako bi radni tjedan trebao imati četiri dana. S ovom idejom slaže se i 69% milijunaša.
Društvo za upravljanje ljudskim potencijalima objavilo je da je 43% svjetskih kompanija nekim svojim zaposlenicima ponudilo tjedan s četiri radna dana. Svega 5% kompanija bilo je spremno ponuditi tu mogućnost svojim radnicima.
Direktor kompanije Tree Hugger je već implementirao ovaj model izjavivši: „Zapamtite, imate samo 2.000 vikenda, i onda umirete.“
A jedno istraživanje je objavilo rezultate da studenti koji idu četiri dana u školu imaju bolje rezultate iz matematike.
