Ivan je jedan od rijetkih koji se vratio u Hrvatsku jer mu zbog naftne krize firma nije bila u stanju produžiti radnu dozvolu. Ovo su njegovi dojmovi o Kanadi...
"Ja sam jedan od rijetkih koji se vratio u Hrvatsku i sada sam na terenu u Finskoj, ali radim za hrvatsku firmu. Nakon iskustva u Kanadi mogu samo reći da tamo negdje postoji bolji život, život bez ustaša i partizana. Postoje mjesta gdje otići u fini restoran nekoliko puta mjesečno nije luksuz, nego nešto normalno i postoje mjesta gdje se zakoni provode jednako za sve. To je jednostavno jedan drugi svijet", započinje svoju priču Ivan Cicvarić iz Slavonskog Broda koji se nedavno vratio iz Kanade.
Za portal Naši ljudi kaže kako je u Kanadi poštovanje rukovodstva prema zaposlenicima na zavidnoj razini. Plaćena je svaka minuta provedena na poslu, a svaki rad preko 8 sati dnevno plaćen je 50 posto više. Plaća je na računu svaki drugi petak u 8 sati.
"2013. godine s još dva prijatelja odlazim u Kanadu, prvo u Edmonton, a nakon 2 tjedna selim se u Drayton Valley, mali gradić u pokrajini Alberta. Prije odlaska radio sam kao pomoćnik voditelja odjela u jednoj distribucijskoj firmi. Oduvijek sam razmišljao da se malo maknem iz Hrvatske, a za Kanadu sam se odlučio zato što je preko WH vize tada bilo lako otići bez prevelike gnjavaže oko dobivanja radne dozvole. WH viza je u biti otvorena radna dozvola za mlađe od 35 godina i vrijedi godinu dana. Odabir je jednom godišnje po principu - tko se prvi prijavi, upada. Te godine je odobreno 275 takvih viza i bilo je popunjeno za manje od 45 minuta.
Kada smo dobili vize odlučili smo ići iako nismo imali ni smještaj ni posao. Znači, išao sam "na slijepo". Došao sam tamo i smještaj sam našao drugi dan, a prvi posao za otprilike 10-ak dana", kaže Ivan.
Ivan je otišao u Drayton Valley, gradić koji ima otprilike 8.000 stanovnika. Od toga je otprilike 6.000 stalnih stanovnika, a ostali dolaze sezonski. Dolaze početkom kolovoza i odlaze krajem travnja. To je zato što se grad nalazi u okruženju naftnih polja, a tijekom proljeća je zabranjeno crpjeti naftu. Grad je teško orijentiran naftnoj industriji.
"Moram reći jednu bitnu stvar. Prvi posao sam dobio u Edmontonu, ali taj posao sam već nakon 2 tjedna zamijenio ovim drugim poslom. Prvi posao je bilo sklapanje pumpi za vađenje nafte i plina. Radio sam kod čovjeka iz Indije, on je imao patent za taj tip pumpe, jedino mu je problem bio što nije imao kupaca i plaća je bila ne baš bajna, ali nisam se ni mislio dugo zadržavati kod njega.
Probni rok tri mjeseca i osiguran smještaj
Uglavnom, brzo sam pronašao oglas buduće firme. Tražili su nekoga tko bi im se pridružio kao konstruktor strojeva za vađenje nafte. S obzirom da nisam imao iskustva, nisam se nadao ni da će mi se javiti, ali ipak jesu. Pozvan sam na razgovor i kratko testiranje, a već za 3 dana me zvao budući šef i pitao kada mogu početi raditi."
Osigurali su mu stan na 3 mjeseca na račun firme, dok se ne snađe. Probni rok je također bio 3 mjeseca. U roku 3 mjeseca poslodavac može dati otkaz bez bilo kakve obaveze prema radniku, a po isteku tog roka automatski se ulazi u stalni radni odnos. Tada se dobiju i zdravstvene povlastice (kiropraktičar, zubar, dvije masaže leđa mjesečno).
"Tip povlastica ovisi s kim firma ima ugovor od osiguravatelja. Nakon 3 mjeseca dobio sam i prvo povećanje plaće. Radno vrijeme je bilo od ponedjeljka do petak od 7 do 17 sati. Imao sam jednu neplaćenu pauzu za ručak od 30 minuta i dvije plaćene pauze od 15 minuta. Znači, 9.5 sati plaćeno dnevno. Radio sam 3D modele i crteže strojeva. U firmi je politika nulte tolerancije prema rasizmu, seksizmu, mobingu", kaže Ivan.
Nepostojeća birokracija
Što se stanovanja tiče, Ivan ističe da je ponuda raznolika. Ima svega - od stanova, kuća ili soba. Cijene su u Drayton Valleyu skuplje od prosjeka Alberte, ali su i plaće puno veće od prosjeka. Ivan je pronašao 2 cimera i trosobnu su kuću unajmljivali za 1.500 kanadskih dolara mjesečno. U tu cijenu su uključene sve režije osim interneta. "Vani je znalo biti i -30 stupnjeva, a mi smo hodali u kratkim hlačama i majicama kratkih rukava jer nema potrebe za štednjom grijanja", kaže kroz smijeh i dodaje kako je cijelu birokraciju riješio tijekom jednog prijepodneva.
"U to uključujem i otvaranje bankovnog računa. Prvo se ide u "Government House" da ti izvade SIN, nešto kao OIB, samo kod njih to i funkcionira. To traje otprilike pola sata. Nakon toga možeš izvaditi zdravstveno, a ja sam ga izvadio u njihovom uredu zdravstvenog osiguranja za nekih 20-ak minuta. Moram reći da je ured zdravstvenog osiguranja bio u trgovačkom centru. Zdravstveno pokriva bolničko liječenje i potpuno je besplatno, ali tako je samo u Alberti. Ako nemaš povlastice, zubar može biti enormno skup. Vozačka dozvola se može dobiti za nekih 100 dolara i nema potrebe da se u tu svrhu troši više od 1.000 dolara", kaže Ivan, a svima koji planiraju otići iz Hrvatske savjetuje: "Gdje god idete, ne smijete se bojati i morate imati samopouzdanja."
