Institucija socijalnog osiguranja Finske (KELA) nedavno je priopćila kako će iduće godine započeti sa eksperimentom primjene takozvanog "temeljnog dohotka" u iznosu od 560 eura.
Eksperiment će uključiti dvije tisuće nasumce izabranih korisnika socijalne pomoći, naknade za nezaposlene i drugih socijalnih usluga.
Temeljni dohodak će biti neoporeziv i obvezatan za one koji uđu u program, a glavni cilj je "ocijeniti da li temeljni dohodak može biti korišten u reformi sustava socijalne sigurnosti“, piše Slobodna Dalmacija.
Finska: Temeljni dohodak od 560 eura
Glavni cilj moguće reforme jest potaknuti korisnike socijalnih pomoći da pokušaju pronaći i posao na tržištu rada, bez straha da će pronalaskom posla izgubiti socijalna primanja, odnosno temeljni dohodak, ali se jednako tako pokušava vidjeti hoće li se smanjiti birokracija i pojednostaviti komplicirane procedure različitih socijalnih shema.
Kako bi se mogao što točnije izmjeriti baš taj utjecaj temeljnog dohotka na njegove korisnike, bit će oformljena i "kontrolna grupa" korisnika socijalne pomoći, ali onih čija pomoć ne uključuje dodatna primanja za stare umirovljenike i studente.
Mjesečni temeljni dohodak od 560 eura (prosječna plaća u Finskoj je 2.700 eura) na razini je subvencija koje Finska ima za male plaće, odnosno na razini mjesečnih troškova primatelja socijalne pomoći koji se odnose na hranu, higijenu i odjeću.
Dakle, korisnici temeljnog dohotka u ovom modelu, čini se, ne bi izgubili pravo na zdravstvenu i minimalnu mirovinsku skrb, već bi se različite vrste socijalne pomoći zamijenile temeljenim dohotkom kojeg ne bi automatski izgubili kada bi našli posao.
Iako svi detalj još nisu poznati, temeljni dohodak vjerojatno se više ne bi primao kada bi njegovi korisnici počeli zarađivati određenu količinu novca, ali bi bio automatski vraćen u slučaju gubitka posla.
Finci su u početku mnogo ambicioznije bili zamislili ovaj projekt i u prvi eksperiment je trebalo biti uključeno 10 tisuća ljudi koji bi dobivali još više novca, ali uz gubitak zdravstvenog osiguranja i nekih mirovinskih minimalnih beneficija.
No, računice su pokazale da bi to bilo preskupo pa se krenulo u mnogo manje ambiciozan i oprezniji model.
Zagovornici bezuvjetnog temeljnog dohotka ističu kako se zbog robotizacije i drugih trenutno prevladavajućih trendova može očekivati da će tržišta proizvoditi sve manji broj sve slabije plaćenih radnih mjesta i da je temeljni dohodak jedini način da se ljudima osigura kakva-takva egzistencija. Uz to, uvjereni su, temeljni dohodak bi doprinio i povećanju prosječnih plaća u zemlji, jer ljudi više ne pristali raditi za male novce ako imaju zajamčeni temeljni dohodak.
No, slučaj Finske je pokazao kako je jako teško krenuti i u eksperiment koji bi ljudima dao veći temeljni dohodak, jer to očito previše - košta. Već se, u stvari, krenulo sa pojednostavljenjem sustava socijalne pomoći i naknadama za nezaposlene.
Naime, finski sustav socijalnog osiguranja je težak oko 31 posto bruto-domaćeg proizvoda, a jedan od ciljeva ovog eksperimenta je smanjivanje tog tereta. A to je daleko od cilja koji je u korijenu pokreta za uspostavljanje univerzalnog temeljnog dohotka.
Švicarski model
Prilično skuplji model temeljnog, ali još uvijek ne i univerzalnog temeljnog dohotka, nedavno nije prošao na referendumu u Švicarskoj gdje su građani koji primaju ispod 2.500 franaka trebali početi dobivati 2.500 tisuće švicarskih franaka, a djeca 625 franaka.
I to je, dakle, modificirana verzija temeljnog dohotka koji se ne bi isplaćivao svima, nego samo građanima Švicarske s najmanje tri godine boravka u zemlji (kako bi se spriječila navala imigranata), te onima koji ne rade ili zarađuju mjesečno manje od 2500 švicarskih franaka.
Onima koji zarađuju više od tog iznosa, uvođenjem temeljnog dohotka samo bi se reklasificirala postojeća primanja: prvih 2500 franaka smatralo bi se podmirenim temeljnim dohotkom, koji bi osoba nastavila primati i ako ostane bez posla. Onima koji zarađuju manje od temeljnog dohotka, država bi doplaćivala razliku.
Prijedlog nije prošao na referendumu, između ostalog i zbog toga jer je švicarska je vlada objavila preporuku - što je uobičajeni postupak vlade kod svakog referenduma - kojom je građanima savjetovala da odbiju takvu ideju na referendumu jer bi mogla imati “značajne negativne posljedice na švicarsku ekonomiju i socijalni sustav”.
Procijenjeno je kako bi uvođenje temeljnog dohotka moglo dovesti do ozbiljnog pada broja zaposlenih, osobito u lošije plaćenim zanimanjima, među onima zaposlenima na skraćeno radno vrijeme te među ženama i majkama.
Vlada je objavila da se slaže kako bi svaka osoba morala imati jamstvo da će svaki mjesec pokriti osnovne životne troškove, no prema vladinu uvjerenju, švicarski socijalni sustav to već nudi.
Također su istaknuli kako bi, prema grubim procjenama, švicarski proračun trebalo napuniti s najmanje 25 milijardi dodatnih franaka godišnje kako bi se bezuvjetni temeljni dohodak mogao isplaćivati, a jedini način da se to dogodi bio bi povećanje poreza pa ne čudi što i tako ublažena verzija nije prošla na referendumu.
Primjer Nizozemske
Na eksperiment uvođenja temeljnog dohotka se odlučila i Nizozemska, odnosno grad Utrecht i još nekoliko drugih, koji će ga također početi provoditi od 1. siječnja 2017., a to je model koji je na pola puta između finskog i švicarskog modela.
Prema riječima, Rutgera Bergmana, autora knjige "Utopija za realiste - univerzalni temeljni dohodak", razlog zbog kojih su se Utrecht i drugi gradovi odlučili za ovaj eksperiment jest frustracija nastala iz radnih programa korisnika socijalne pomoći koji su se ispostavili "kao iznimno skupi, a ponižavajući za korisnike“.
U okviru nizozemskog eksperimenta jedna će grupa korisnika temeljnog dohotka primati 972,7 eura (samac) i 1.389,57 eura (par), ali će ostati u stavu starog socijalno-radnog programa, sa svim dužnostima i "penalima“, a druga grupa će izaći iz tog programa i primati isti novac, bezuvjetno.
Treća grupa će također primati taj novac bezuvjetno, ali uz poticaj od 125 eura ako budu dobrovoljno radili na nekim programima, dok će četvrta grupa primati isti novac i biti obvezna na dodatan dobrovoljni rad (što je proturječno, ali takav je program) uz poticaj od 125 eura, ali će tih 125 eura izgubiti ako prestane raditi dobrovoljno.
Konačno, peta grupa će primati dohodak bez poticaja od 125 eura, ali će moći zarađivati dodatno od drugih poslova, ako budu htjeli.
Slični eksperimenti će se provoditi i u Wageningenu, Tilburgu, Groningenu i Nijmegenu, a većini njih je zajednički cilj odgovor na pitanje kako pronaći model koji će korisnicima pomoći da ne strahuju od gubitka socijalnih povlastica čim pronađu neki posao.
