Na svakog zaposlenog dolazi jedan umirovljenik i jedna nezaposlena osoba. Zabrinjava i omjer zaposlenih i neaktivnog stanovništa – učenika, studenata, budući da svaki zaposleni 'nosi' još dva neaktivna stanovnika.
Zdravstveni i mirovinski sustav kakve poznajemo mogu izdržati još otprilike pet godina, nakon čega postaju vrlo neizvjesni, jer Hrvatska ima sve manje mladih koji će moći 'proizvoditi' mirovine, i osigurati zdravstvenu skrb za sve više staraca – upozorava demograf Stjepan Šterc, docent s Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, piše Novi list.
Hrvatska već sada, procjenjuje, nema niti četiri milijuna stanovnika, a broj umirovljenika je zajedno s brojem nezaposlenih, jednak broju zaposlenih, navodi Šterc.
Drugim riječima, na svakog zaposlenog dolazi jedan umirovljenik i jedna nezaposlena osoba, dok je zabrinjavajući i odnos između zaposlenih i neaktivnog stanovništa – učenika, studenata, budući da svaki zaposleni građanin Hrvatske 'nosi' još i dva neaktivna stanovnika.
"Razlika između ulaska stanovništva u radni kontingent i izlazak iz njega iznosi oko 10.000 ljudi, što znači da deset tisuća više izlazi iz radnog kontingenta nego što ih ulazi, a to je potencijal radne snage, potreban za budućnost Hrvatske. Još će sljedećih petnaest godina iz radnog kontingenta u umirovljenički ulaziti oko 10.000 stanovnika više. Pritom, sad u umirovljenički kontingent ulaze generacije kojih je godišnje rođeno više od 50 tisuća, dok će za petnaestak godina umirovljenici postajati generacije koje su brojile manje od 50 tisuća novorođenih", objašnjava demograf.
Udio stanovništva iznad 65 godina će, kaže, za deset godina biti dvostruko veći nego udio mladog stanovništva, do 19 godina starosti.
"Kad sve to zbrojite, procjene kažu da zdravstveni i mirovinski sustav može izdržati još pet godina, teško i nakon toga. Dodatan je problem to što naš zdravstveni sustav ima 150 tisuća osiguranika više nego što Hrvatska ima stanovništva. To znači da i nestalno stanovništvo ima ulaz u zdravstveni sustav – ljudi koji žive, moguće, vani, a kod nas koriste zdravstvene usluge jer su besplatne", upozorava Šterc.
Šterc ističe i kako već 25 godina poziva na stvaranje "registra stanovništva", kojim bi se usporedilo koliko je ljudi u mirovinskom, a koliko u zdravstvenom sustavu, odnosno koji bi bio temeljna baza za sva planiranja, pa tako i sljedeće popise stanovništa. Koliko nam je takva revizija potrebna, kaže Šterc, govori i podatak o tome kako Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i Hrvatski mirovinski zavod registriraju umirovljenike: u HZMO-u njih je oko 155.000 više nego u HZZO-u!
Zašto da potičemo natalitet kad za mlade nema posla?
Šterc kaže da je korelacija između povećanja nataliteta i zapošljavanja velika, ali napominje da je demografsko propadanje nemoguće spriječiti isključivo povećanjem zapošljavanja.
"Da je tako, Njemačka nikad ne bi imala demografskih problema, a ima, gotovo kao i Hrvatska. Demografska problematika je temelj gospodarstva, a to je nešto što naši političari itekako dobro razumiju, no ništa oko toga ne žele poduzeti. Njemačkoj godišnje nedostaje između 800 i 900 tisuća ljudi - radne snage, što je posljedica potpune nebrige o demografskoj problematici. Cijela Europa - financijeri i ekonomisti, mislili su da to mogu rješavati imigracijom no ne mogu", navodi Šterc.
Ništa nije moguće popraviti, napominje, bez povećanja zaposlenosti, 'ali to treba platiti' i dati ljudima posao od kojeg se može lijepo, normalno živjeti, odnosno na neki način uzeti više novca od onih koji djecu nemaju, objašnjava Šterc.
"Poticanje zapošljavanja nije dovoljno, ljudima su potrebne, uz posao, financijska i stambena sigurnost. Izrael, koji o svemu tome jako brine, svoj je model poticanja demografskog rasta doveo do savršenstva. Mladima rješava stambeno pitanje, vrtiće i škole, visina komunalnih davanja ovisi o broju djece i slično", navodi demograf.
Za Izrael je, kaže, demografski rast pitanje nacionalnog opstanka, što se kod nas, zaključuje, potpuno zanemaruje, a svako je drugo pitanje o kojem se u državi raspravlja važnije.
Primjer grada Visa
Kao dobar primjer u Hrvatskoj navodi Grad Vis, koji je odlučio da više neće čekati državu te sam uveo mjere demografske obnove. Onima koji na otoku imaju prebivalište najmanje godinu dana prije isplate poticaja otok isplaćuje jednokratnu naknadu za rođenje djeteta, ali i kasnije, sve do 15. godine djetetova života, mjesečnu naknadu od 1.200 kuna. Iznos komunalnih naknada smanjuje se što je broj djece veći, pa tako i cijena vrtića.
"Zašto, kroz europske fondove, ne bismo poticali mladu, urbanu populaciju bez posla da krene razvijati djelatnosti u ruralnim sredinama? Kad naši mladi ljudi odu van, prihvaćaju svakakve, kojekakve poslove, pa tako i na poljoprivrednim imanjima. Zašto mi ne možemo oformiti programe kojima bi mlade iz gradova usmjeravali na selo, gdje bi im se osigurali svi preduvjeti za lijep, kvalitetan život ? U Hrvatskoj vlada uvjerenje da se sve važno i potrebno nalazi na Trgu bana Jelačića, umjesto da razvijamo ruralne djelatnosti i život na selu kao posebnu vrijednost", predlaže Šterc.
