Zagreb problem manjka mjesta u dječjim vrtićima pokušava “riješiti” plaćanjem roditeljima za odgoj djece. No, mjera kojom se to nastoji ostvariti ima vidljive suprotne socijalne i rodne učinke.
U rujnu 2016. na snagu je stupila odluka o novčanoj pomoći za "majku odgojiteljicu" kasnije preimenovanu u "roditelj odgojitelj". Njom se jednom od roditelja koji brine za najmanje troje djece (od kojih minimalno jedno dijete u trenutku ostvarivanja prava još uvijek nije krenulo u osnovnu školu) omogućuje ostvarivanje mjesečne financijske naknade. Visina bruto iznosa predviđenog za roditelje korisnike trebala bi biti jednaka prosječnom iznosu neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj. Visina naknade od mjeseca do mjeseca se mijenja, krećući se oko 5.600 kn bruto (iznos koji izdvaja grad), pri čemu roditelj prima 2700 kn neto mjesečno, piše Bilten.
Mjera "roditelj odgojitelj" brzo je odgovorila na goruće potrebe mnogih roditelja, posebice roditelje koji su slabije vezani uz tržište rada ili im je otežan pristup tržištu rada. Međutim mjera je izuzetno problematična i kontraproduktivna ako uzmemo u obzir da su svima dostupni i priuštivi kvalitetni programi ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja važan preduvjet za ostvarivanje obiteljskih i politika rodne ravnopravnosti koje roditeljima i posebno ženama kao tradicionalnim nositeljicama brige i skrbi o djeci omogućuju usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života, te da je uključivanje sve djece bez iznimke u programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja važno iz aspekta postizanja boljih obrazovnih ishoda na višim razinama obrazovanja, izjednačavanja životnih šansi svakog djeteta i borbe protiv društvenih nejednakosti i siromaštva, piše Bilten u članku Promašena mjera: roditelj kao odgojitelj:
Za daljnju analizu problematike važno je istaknuti sljedeće:
a) na 2.000 korisnika/ica mjesečni trošak za ovu mjeru je nešto više od 10 milijuna kuna što je godišnje 135 milijuna kuna,
b) najveći broj korisnica mjere su žene, 1.793 u odnosu na 192 muškarca, a prilično “siromašnu” novčanu pomoć moguće je koristiti sve dok najmlađe dijete ne napuni 15 godina i
c) u javne vrtiće je u odnosu na 2015./2016. godinu upisano 1.271 dijete manje što je kako se navodi u Programu javnih potreba u predškolskom odgoju i obrazovanju te skrbi o djecu za 2017. povezano s uvođenjem mjere “roditelj odgojitelj”.
Socijalno ulaganje, ne trošak
Razvojem i ekspanzijom socijalnih usluga, od kojih su usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja među najvažnijima, dugoročno se postižu ekonomske i fiskalne uštede. Prema istraživanju AK Europa iz 2013., ulaganje u razvoj sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na planu dugoročne ekonomske dobiti za društvo ima daleko pozitivnije učinke od bilo kojih drugih javnih davanja. Ono utječe na povećanje ukupne zaposlenosti i posebno zaposlenosti žena, a posljedično i na njihove prihode. Ovu tezu potvrđuje i istraživanje koje je skupina autora, profesora na Studijskom centru socijalnog rada u Zagrebu provela 2010. u Hrvatskoj, u kojem je uspostavljena veza između obuhvata djece vrtićima i zaposlenosti žena. Istraživanje je pokazalo da je u onim županijama u kojima je obuhvat vrtićima veći, udio zaposlenih žena također veći.
U dokumentu AK Europa dodatni pozitivni učinci ulaganja u sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja također se ogledaju u povećanoj javnoj potrošnji, ali i u smanjenju javnih davanja za nezaposlene te osobe i obitelji nižeg socioekonomskog statusa. Istraživanje pokazuje da bi u 5 godina uz povećanje broja mjesta u vrtićima za 35.000, dobit za austrijski proračun iznosio u prosjeku 98 milijuna eura.
Mjera "roditelj odgojitelj" djeluje upravo suprotno, jer se njome ne rješavaju strukturni problemi, već se potencijalna sredstva koja bi se mogla uložiti u razvoj infrastrukture što bi proračunu donijelo dugoročnu dobit, "odlijevaju" iz sustava. Dovoljno je usporediti kapitalne investicije za predškolske objekte koje su u proračunu grada Zagreba za 2017. predviđene u iznosu 7,5 milijuna kuna i iznos od 135 milijuna kuna koji će otići za servisiranje ove mjere. Da bi slika bila potpunija, navedenoj usporedbi moguće je još dodati iznos od otprilike 30 milijuna kuna potrebnog za izgradnju novog vrtića pri čemu bi ostatak do 135 milijuna vjerojatno bio dovoljan za operativne troškove rada vrtića (plaće zaposlenih i druge materijalne rashode).
Nadalje, primjenom mjere "roditelj odgojitelj", djeca se ispisuju iz vrtića te se vraćaju u okrilje obitelji gdje većina može ostvariti pravo na adekvatnu skrb, ali ne i pravo na odgoj i obrazovanje. Mnogobrojni autori koji se u teoriji i praksi bave odgojem i obrazovanjem pišu i govore o važnosti usmjerenih i formalnih poticaja za razvoj djeteta na svim područjima s posebnim naglaskom na socijalni. Osim kvalitativnog utjecaja na razvoj djeteta, istraživanja pokazuju da djeca koja pohađaju vrtiće ostvaruju bolje obrazovne ishode na višim razinama obrazovanja, što se posebno odnosi na djecu koja dolaze iz obitelji slabijeg socioekonomskog statusa. Posljedično, uključivanje djece u odgojno-obrazovne programe može pridonijeti smanjivanju društvenih nejednakosti i klasnih razlika jer (donekle) ujednačava životne šanse sve djece.
Obiteljske obaveze i rodna ravnopravnost
Obitelji u novije vrijeme sve teže balansiraju između povećanih zahtjeva tržišta rada i njihovih roditeljskih uloga prema djeci. Kao neke od solucija definiraju se različite mjere vezane za obiteljsku politiku; od kreiranja fleksibilnijih radnih mjesta pa sve do dopusta i programa ranog odgoja i obrazovanja, a među kojima je i mjera "roditelj odgojitelj". Korisnici tih mjera su kao što i naš primjer pokazuje često upravo žene, koje i općenito na razini Hrvatske znatno više sudjeluju u provođenju skrbi nad djecom ili drugim članovima obitelji, što posljedično dovodi do nejednakog položaja na tržištu rada, kao i na perzistiranje rodnih nejednakosti u različitim sferama društvenog života.
Zabrinjavajuće su i dugoročne posljedice. Tako ženama nakon prestanka korištenja same mjere nije osigurana nikakva zaštita ili sigurnost ulaska na tržište rada. I dok samo izbivanje s tržišta rada duže od godine dana utječe izrazito negativno na mogućnost povratka na radno mjesto, visinu plaće, položaj žena u strukturi poduzeća te na mogućnosti napredovanja, izbivanje u trajanju i do 15 godina koje je omogućeno ovom mjerom, zasigurno će stvoriti novu skupinu nezaposlenih, osiromašenih majki bez adekvatnih znanja i vještina kojima bi mogle konkurirati na tržištu rada.
Alternativna rješenja
Europska komisija je u svojim smjernicama po ovom pitanju krenula drugim putem te je još 2002. godine postavila tzv. "barcelonske ciljeve" prema kojima je do 2010. u vrtiće trebalo uključiti 33% djece mlađe od 3 godine i 90% djece starije od tri godine u svim zemljama članicama EU, dok strategija Europa 20 na području obrazovanja i prevencije ranog ispadanja iz obrazovanja ovim ciljevima pridodaje i cilj o obuhvaćenosti vrtićima 95% djece u dobi između 4 godine i polaska u obavezno obrazovanje. Ishodi bi trebali biti povećanje zaposlenosti žena, mijenjanje "tradicionalnih" uloga u kućanstvu, smanjenje siromaštva obitelji kroz model dvaju zaposlenih roditelja te naposljetku i smanjenje rodnog jaza i rodnih nejednakosti.
Osim toga, rješenje se nalazi i u poboljšanju dostupnosti i kvalitete usluga kao i u izgradnji novih objekata tamo gdje je to potrebno, osnaživanjem odgajatelja i drugih zaposlenika u vrtićima kao ključnim nositeljima kvalitete, te u uklanjanju socioekonomskih prepreka kroz mijenjanje kriterija za upise u vrtiće i snižavanjem cijena vrtića s tendencijom njihovog potpunog ukidanja. Uz jasnu viziju, odgovorno upravljanje financijama te inovativnim praksama grad Zagreb bi s obzirom na veličinu proračuna mogao značajno unaprijediti usluge na području odgoja i obrazovanja na svim razinama. Pozitivne primjere ovakvih politika i praksi imamo u Hrvatskoj i od njih možemo učiti.
Grad Umag je primjerice nedavno uveo besplatne vrtiće za svu djecu, a grad Sisak je kroz sustav javne nabave povezao lokalne proizvođače hranom te je na taj način osigurao za svu djecu zdrave obroke, ali je i potaknuo razvoj lokalne ekonomije, a od početka 2017. je uveo i besplatne dodatne programe poput programa ranog učenja engleskog jezika.
