Uz problem produktivnosti, branša se bori sa sve žešćim problemom kvalitetne radne snage.
Kao i hrvatski turizam, tako i domaće softverske tvornice, perjanice izvoza i gospodarskog rasta, po prvi put dosad svoje lanjske rezultate sabiru s dozom opreza.
Tajana Barančić, predsjednica Hrvatskih softverskih izvoznika (CISEx) i direktorica računovodstvenog servisa Astra poslovni inženjering u svom tradicionalnom pregledu, koji je ovog puta objavila u časopisu Mreža, navodi da je hrvatska softverska industrija lani generirala gotovo 10 milijardi kuna prihoda (9,89 mlrd. kn) od čega se izvoz popeo na tri milijarde kuna (2,95 mlrd. kn).
Nadalje, softverska industrija u 2017. godini zaposlila je 1786 ljudi, prihod po zaposlenom povećao se na 604,3 tisuće kuna, a prosječna neto plaća povisila se na 8483 kune. U ožujku ove godine prosječna plaća skočila je dodatno, na 9140 kuna. Barančić zato upozorava da kad se pogledaju relativni pokazatelji, znači stope rasta, postaje jasno da softveraši jure prema zidu, piše Poslovni.hr.
Navodi da su zbog nedostatka broja IT stručnjaka plaće počele prebrzo rasti, a interes softverskih tvrtki da povećaju profitabilnost i prihode, pojašnjava, to ne prati odgovarajućim tempom. Upaljenih crvenih lampica, ističe, ima stvarno mnogo. Primjerice, udio izvoza u prihodima softveraša stalno se odražava oko 30 posto, iako je ukupan rast izvoza u pet godina bio 40 posto. Nadalje, neto marža tih tvrtki je od 2014. do 2017. porasla s 7,7 posto na 8,6 posto što je, pojašnjava, i premali rast i premali postotak s obzirom na djelatnost.
Barančić poentira da je situacija još nezgodnija, zna li se da je lanjsko povećanje neto marže prije svega rezultat smanjenja stopa poreza na dobit, a ne aktivnosti koje su softveraši poduzeli sami. "Softverske tvrtke trebale bi se od davanja usluga odmaknuti prema razvoju vlastitih proizvoda, pronaći specifične niše i više nastupati u inozemstvu, ako ne porade na prihodima i profitabilnosti riskiraju da im pozicije ugroze Indijci i Kinezi. Uvijek će netko biti spreman raditi za nižu cijenu", kaže Barančić. Pojašnjava da prvi korak ka traženju rješenja može biti u izlasku na strana tržišta. Od 3500 obrađenih bilanci softverskih tvrtki samo 1000 imalo je od izvoza prihod veći od 100.000 kuna. Softveraši te trendove itekako osjete.
Kobni obrazovni sustav
Tomislav Bilić, osnivač i direktor osječke tvrtke Inchoo, kaže da nastavljaju rast i prihoda i izvoza. Izvoz mu je veći od 95 posto. No, kad dođe do zaposlenika stvari su slojevitije. "Imamo 57 zaposlenika i ciljamo rast pet do deset ljudi godišnje što nam uspijeva. No, osjeti se konkurencija za zaposlenike. Do prije koju godinu bilo nas je desetak, sad nas je u Osijeku i šire na desetke i svi tražimo talente", kaže Bilić. Pojašnjava da iz obrazovnog sustava dolazi premalo stručnjaka, a troškovi edukacije se sve jače prebacuju na tvrtke. No, i sve im više trebaju stručnjaci koji imaju mnogo viši nivo znanja nego što ga u Hrvatskoj mogu dobiti. Rezultat je, kaže, da je prosječna plaća od 5000 kuna za početnika postala uobičajena. Slično je doznajemo i u Splitu i Dalmaciji.
Ivan Burazin, osnivač CodeAnyWhere i pokretač najveće regionalne developerske konferencije Shift navodi da se i ovdje broj tvrtki s desetak povećao na desetke. Navodi da ne očekuje da će se to promijeniti, jer globalna potražnja za softverskim proizvodima i dalje vrlo snažno raste. "Na organizaciji Shifta smo najbolje vidjeli koliko se novih softverskih tvrtki pojavilo u Splitu, što od pojedinaca koji su honorarni posao pretvorili u biznis pa sve do stranih investicija u R&D centre, tako da se plaće za programere u Splitu sada kreću od pet do 25 tisuća kuna neto, ako je i to granica", kaže Burazin.
