Share
Tweet
Share
Pošalji prijatelju

Doktorica otkriva sve apsurde Hitne službe

'Sve ću vam reći: tehničari riskiraju posao i potajno daju terapije pacijentima!'

Doktorica otkriva sve apsurde Hitne službe

Potaknuta tragičnom smrću mladića iz Zaprešića koji je u nedjelju preminuo na rukama prolaznika i djelatnika Hitne pomoći koji su stigli na intervenciju, no bez liječnika koji mu je mogao dati terapiju i možda spasiti život, u redakciju Jutarnjeg lista javila se liječnica koja radi u Hitnoj medicinskoj pomoći.

"Ja sam liječnica u Hitnoj medicinskoj pomoći i meni je ovo teško gledati. Javila sam vam se jer se nadam da će ovaj slučaj potaknuti nadležne da omoguće djelatnicima HMP-a da rade svoj posao na najvišem mogućem nivou", ispričala je uplašeno, ali ljutito liječnica koja je zamolila da joj identitet ostane sakriven. 

Za daljnje razumijevanje teksta treba znati kontekst, odnosno da ustroj Hitne medicinske pomoći, koji je na snazi od 2011. i ministra Darka Milinovića, predviđa postojanje timova T1 i T2. Tim T1 čine liječnik specijalist hitne medicine i medicinska sestra ili tehničar i vozač. U Timu 2 samo je medicinska sestra ili tehničar. Iako su morali imati specijalističko usavršavanje s područja hitne medicinske pomoći, pokazalo se da ovakav tim u praksi sve teže funkcionira. Već pri uvođenju novog sustava kritičari su ga smatrali neodrživim.

Osnovna pomoć

To smatra i sugovornica. Glas joj podrhtava dok, čini se, istresa sve što joj je već dugo na umu. Često ostaje bez daha dok govori. Zastajkuje u razgovoru i povremeno šapće.

"Bez nadzora liječnika T2 ekipe ne smiju samostalno ni postaviti venski put i dati infuziju obične fiziološke otopine iako vide i znaju da bi to pomoglo kod krvarenja, sniženog tlaka ili visoke temperature. Ne mogu dati ni adrenalin pri oživljavanju ili anafilaktičkom šoku gdje u par minuta može doći do smrtnih posljedica. Medicinske sestre i tehničari u T2 u nekim slučajevima riskiraju svoju licencu i krše zakon jer reagiraju po svojoj savjesti i humanosti pa daju pacijentu infuziju ili adrenalin da bi pomogli i održali ga na životu do dolaska liječnika. Ti su ljudi stručni i nađu se u situacijama u kojima gledaju da čovjeka boli ili umire, a oni imaju lijek za koji znaju da bi mu pomogao, ali mu ga ne smiju dati. Potpuno suludo!", priča liječnica uplašeno, ali ustrajno.

"Zna se dogoditi situacija da dispečer pošalje T2 s liječnikom na ispomoći, no tada moj tim ostaje bez liječnika i moje područje ostaje nepokriveno. Ali isto tako ima situacija kada su svi timovi na terenu, pa jadan čovjek koji nazove u tom trenutku jednostavno nema sreće. Zapravo nismo ni svjesni koliko pitanje preživljavanja zapravo ovisi o pukoj sreći", govori liječnica snižavajući ton glasa.

"Ja sam sretna što nisam pacijent u Hrvatskoj", zaključuje dok joj glas podrhtava. Čini se kao da ne može više trpjeti stvari koje se događaju oko nje. Smrt mladića u Zaprešiću za nju je bila kap koja je prelila čašu.

Edukacija mladih

"Nas je liječnika u Hitnoj malo i svi će me znati identificirati iako nema imena i prezimena jer ja od početka reforme ustrajem da ona nema smisla i da nije djelotvorna te da T2 trebaju dobiti veće ovlasti jer to su sve školovani i stručni ljudi, no nemaju ovlasti za često ključno djelovanje iako znaju što trebaju činiti. Kada se započinjalo s reformom, bilo je govora da će se medicinskim sestrama i tehničarima koji dugo rade u HMP-u ovlasti automatizirati, dok će se mlađe djelatnike educirati novcem iz EU koji je tada dobiven, no tko zna što se s tim dogodilo...", ogorčeno priča liječnica.

"Prije reforme ekipe HMP-a bile su pri domovima zdravlja s liječnicima i to je puno bolje funkcioniralo. Sada T2 nemaju licencu niti ovlasti za davanje injekcija i lijekova pa im je mogućnost pružanja hitne pomoći ograničena. Ne čudi me što neki kažu da se posao T2 svodi samo na prijevoz, jer na kraju se takav dojam stječe. Lakše je reći što sve T2 smije nego što ne smije. Zapravo sada imaju ovlasti samo zaustaviti krvarenje, sanirati ozljede, koristiti defibrilator, izmjeriti tlak, napraviti EKG, ali ne smiju davati apsolutno nikakve terapije. Ne bih vam to smjela reći, ali i sama sam se našla u situacijama da sam čula na koju je intervenciju dispečer poslao T2, pa sam molila sestru ili tehničara da daju unesrećenom terapiju na moju odgovornost", priznaje.

Liječnica objašnjava da bi naši T2 po funkciji trebali biti jednaki "paramedicsima" koji postoje u nekim zemljama, primjerice SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu. Oni imaju odgovornu ulogu, često su viši profesionalni medicinski stručnjaci za hitne slučajeve u rasponu izvanrednih i redovnih situacija. Oni su prvi medicinski stručnjaci koji dolaze na teren. Paramedicsi su obično stariji članovi dvočlane ambulantne posade, u kojoj je drugi član pomoćnik za pomoć u hitnim slučajevima ili tehničar koji ih podržava. Procjenjuju stanje bolesnika i donose odluke koje mogu potencijalno spasiti život, o tome može li se pacijent liječiti na mjestu događaja ili se mora prevesti u bolnicu. U situacijama koje nisu opasne po život, koriste svoju profesionalnu procjenu kako bi donijeli ključne kliničke odluke. U hitnim slučajevima koriste opremu visoke tehnologije kao što su defibrilatori koji vraćaju srčani ritam, spinalne i trakcijske trake i infuziju, daju kisik i - ono najvažnije - nužne lijekove.

Važni dispečeri

"Liječnike ne treba ni tražiti jer ih nema. HMP se ne može vratiti na staro stanje niti se u sve T2 može dodati liječnik. Jedino, a i najjeftinije rješenje za državu je da T2 dobiju ovlasti. K tome, liječnici koji sada rade u HMP-u većinom su mladi i bez iskustva, dolaze ravno s fakulteta, tu se kratko istreniraju i idu dalje", uzbuđeno pripovijeda.

"Iako je predviđeno da izlaze na teren gdje nema životno ugroženih osoba, T2 izlaze na teške hitne intervencije kao što su prometne nezgode, padovi, ozljeđivanja, alergijske reakcije i požari kao i T1 u kojima je liječnik, a veliku ulogu u svemu imaju i dispečeri. U Zagrebu su neki od dispečera liječnici, a u manjim gradovima je za to potrebno samo položiti tečajeve. No zapravo sve ovisi o tome koliko dispečer zna procijeniti hitnost situacije. Činjenica je da se Hitna zove za svakakve nepotrebne stvari, a sve se intervencije primaju, posebice u manjim sredinama, i šalju se timovi na teren jer se dispečeri boje tužbi - objašnjava liječnica, koja otkriva da samo u gradu Zagrebu aktualni sustav Hitne pomoći funkcionira.

"Od početka me iritira što sustav HMP-a ne funkcionira kako spada. Smetaju mi izjave nadređenih i odgovornih, poput ministra Kujundžića koji kaže da je Ministarstvo 2016. godine u Zagrebačkoj županiji popravilo sustav ubacivši novih 15 timova Hitne pomoći. A nitko ne govori koje timove. Ubacio je T2 koji nemaju ovlasti i zapravo nije ništa postigao. Pitajte ministra Kujundžića i Maju Grba Bujević, ravnateljicu HZHM-a, koje su sve ovlasti T2. Pitajte ih ima li T2 ovlasti davati terapiju. Vjerojatno će izbjeći odgovor ili lagati, ali na terenu se sve jasno vidi, vjerujte mi. Samo se zataškavaju priče poput ove iz Zaprešića, kojih ima mnogo po cijeloj Hrvatskoj", u dahu je rekla liječnica.

Izvor: Jutarnji.hr

MojPosao koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda stranice slažete se sa korištenjem kolačića o kojima možete pročitati više.