Dok se redaju vijestu o odlasku Hrvata u inozemstvo, pojedini stranci pronalaze svoj komadić raja u Hrvatskoj. Ovo je priča o Amerikancu i Japancu koji su došli u Split radi posla u ugostiteljstvu.
U jednom od novootvorenih splitskih bistroa, novinarka Deutsche Wellea zatekla je Matta.
Planirao je ostati nekoliko mjeseci, no zadržao se znatno duže
Dvadesetpetogodišnji Amerikanac Matt Moyers nije gost, nego zaposlenik bistroa Zeru. Iz Santa Rosea u Kaliforniji preselio se u Split. "Kada sam prije dvije godine došao tu, planirao sam ostati samo nekoliko mjeseci, no kao što vidite, još sam tu. Studiram hrvatski jezik i radim'', sa smiješkom je Matt objasnio za DW. Split je izabrao jer je četvrta generacija hrvatskih iseljenika u Americi, stoga je želio istražiti svoje korijene, upoznati kulturu i uživati u domaćoj hrani.
Odrastajući u Kaliforniji uz popularnu vinovu lozu zinfandel, Matt je lako našao poveznicu svog rodnog kraja i kaštelanske crljenke, hrvatske sorte vinove loze. "Tako sam se i upoznao s Ljubom Jelavićem, vlasnikom bistroa", kaže Matt te nastavlja: "U njegovom vinogradu u Kaštelima sudjelovao sam u berbi grožđa, sprijateljili smo se, te mi je ponudio posao u bistrou, pa sada s ponosom mogu gostima točiti vino koje su moji preci radili i pili'', poetično objašnjava Matt.
Život u Splitu mu se sviđa. Dalmacija i Kalifornija klimatski su slične, a najviše mu se ipak dopada što se još nisu izgubile temeljne ljudske vrijednosti. "U Americi se gleda samo novac, ovdje su ipak obitelj i zajedništvo na prvom mjestu'', naglašava Matt. Jednu stvar, kaže, ipak nikako ne razumije. Budući da je pripadnik četvrte generacije iseljenika, jednu generaciju je predaleko za dobivanje hrvatskog državljanstva, a to mu je velika želja kako bi i dalje ostao i radio u Hrvatskoj. "Stalno slušam kako hrvatska vlada naglašava da želi privući mlade ljude da se vrate u Hrvatsku, da u njoj ostanu. Ja sam davno već predao papire za državljanstvo i stalno odlazim u policiju ne bih li doznao ima li kakvih pomaka po tom pitanju, no uvijek neki čudni odgovori, kao da im se ne žuri'', začuđeno je rekao Matt.
Zaljubio se u hrvatski hedonizam
Drugo iznenađenje internacionalne ekipe malenog bistroa je Tetsuya Sakata, Japanac koji je šest godina radio u Njemačkoj, a sada živi u Splitu. "Nakon Düsseldorfa, Frankfurta i Berlina, odlučio sam da mi u životu trebaju sunčani dani i more'', objašnjava Tetsuya dok vrši pripreme za večeru. U Hrvatsku je prvo došao turistički na Hvar koji mu se toliko svidio da je odlučio ostati. "Ja sam u biti želio ostati na Hvaru, no shvatio sam da tamo nema ništa zimi, pa sam zato došao u Split'', sa smiješkom je Tetsuya izjavio za Deutsche Welle. Mnogi Hrvati odlaze raditi u ugostiteljstvu u Njemačku, a Tetsuya, koji je napravio suprotno, rekao je kako nije sve u novcu, nego u kvaliteti življenja.
Vlasnika bistroa upoznao je na jednom lokalnom kulinarskom natjecanju. Budući da je on kao i mnogi ugostitelji dugo muku mučio tražeći osoblje, Tetsuya je stigao kao naručen. Dalmatinska kuhinja uz isključivo autohtona vina zbog Tetsuye je malo prilagođena i dogodila se svojevrsna fuzija japanske i mediteranske kuhinje. "U Splitu je konkurencija velika, ali dosta jednolična. Naš lokal je mali, s malim menijem i kartom pića, no mislimo da nas upravo to čini bližima gostu. Puno se pažnje posvetilo lokalnim dobavljačima, kao i dizajnu prostora. A kada tome dodamo i međunarodnu ekipu koja vodi cijelu stvar, onda možemo reći da je riječ o svojevrsnom odmaku od uobičajenog pristupa. Nadamo se da će to značiti i kvalitetniji doživljaj za svakog našeg gosta", kratko je za DW izjavio Ljubo Jelavić, vlasnik bistroa.
"Split ovakvim pričama, osim svojom uobičajenom ponudom, sve više koketira i s drugim vrstama kuhinje, u skladu sa svjetskim gastronomskim trendovima. Baš zbog toga, a i zbog hrvatskih ljepota i kvalitete življenja, sve veći broj stranaca u Splitu pronalazi svoj novi dom", zaključuje DW.
Izvor: index.hr
